PRAZNIČNI POKLONI

Praznici se približavaju. Dobro je da tom prilikom razmišljamo o novcu koji se svake godine potroši za darove onima kojima ti darovi nisu potrebni. Ova je navika toliko ukorijenjena da ljudi misle da to znači zanemariti prijatelje ako im u tim prilikama ne kupe darove. Ali sjetimo se da naš plemeniti nebeski Dobrotvor polaže na nas veće pravo od naših najboljih zemaljskih prijatelja. Zar nećemo prilikom praznika koji se približavaju prinijeti svoje darove Bogu? I djeca mogu u tome imati udjela. Dajući siromašnima, koji su toga dostojni, haljine i druge korisne stvari, mi činimo djelo za Gospoda.PMK 218.2

Opasnost pretjerivanja. — Imajmo na umu da je Božić ustanovljen kao uspomena na rođenje Otkupitelja svijeta. Taj se dan obično provodi u gozbama i proždrljivosti. Velike se svote troše na sebična i beskorisna uživanja. Zadovoljavaju se niski prohtjevi na štetu fizičkih, duševnih i moralnih moći; i to se pretvorilo u naviku. Oholost, moda, zadovoljavanje apetita, su progutale velike svote koje nisu nikome donijele koristi, ali su podstakle rasipnost koju Bog osuđuje. Ti dani služe ljudima da proslave sebe više nego Boga. Žrtvuje se zdravlje, novac se više nego razbacuje, prekomjernost u jedenju i druge pretje- ranosti prouzročile su smrt mnogih, i posljedica toga je gubitak mnogih duša.PMK 218.3

Bog bi se proslavio kad bi se njegova djeca zadovoljila jednostavnom i zdravom hranom i kad bi u njegovu riznicu donijela darove, velike ili male, prema dobrima koja su im povjerena, da bi se djelo istine objavilo dušama koje su u tami zabluda. Mogli bismo obradovati srce neke udovice ili nekog siročeta davši im hranu ili nešto čime bismo popravili njihov položaj i utolili njihovu glad.PMK 219.1

Darovanja Bogu. — Svi oni koji kažu da vjeruju u sadašnju istinu trebalo bi da izračunaju koliko troše svake godine, naročito prilikom praznika, na zadovoljavanje sebičnih i grešnih želja, pokvarenog apetita, utrkujući se s drugima u nekršćanskom razmetanju. Pomislite koliko na taj način trošite nekorisno i koliko biste mogli uštedjeti i dati za Božje djelo, a da time ne naškodite ni duši ni tijelu.PMK 219.2

Darovi, veći i manji, prema mogućnosti dari- vaoca, mogli bi pomoći da se otplate dugovi molitvenih domova. Zatim ima misionara koje treba poslati ili uzdržavati. Ti misionari moraju sprovoditi najstrožu štednju, moraju se odricati stvari koje vi imate svaki dan na raspolaganju i koje smatrate neophodnima. Oni sve to ne mogu uživati.PMK 219.3