SAMOODRICANJE

Isus se odrekao sebe. Ni u čemu što je radio nije isticao svoje “ja”. Sve je potčinjavao volji svoga Oca. U času dovršenja svoje zemaljske misije, mogao je reći: “Ja tebe proslavih na zemlji, posao koji si mi dao da radim, svrših.” On i nas savjetuje: “Naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu.” “Ako tko želi da pođe za mnom, neka se odrekne sebe”, i neka se “ja” ukloni sa prijestola i prestane da vlada nad dušom.PMK 110.1

Tko promatra Kristovo odricanje, njegovu poniznost, bit će primoran da kaže, kao što je Danijel kazao u prisutnosti Onoga koji je izgledao kao sin čovječji: “Lice mi se nagrdi i ne imah snage.” Danijel 10, 8. Ljudska priroda stalno nastoji da se ističe, ona je borbena. Ali onaj koji se od Krista naučio poniznosti odriče se sebe, svoje oholosti, želje za isticanjem; u njegovoj je duši mir. Naše “ja” se stavlja na raspolaganje Svetom Duhu. Tada prestajemo tražiti prvo mjesto, ne tiskamo se niti laktamo da bismo pali u oči. Mi osjećamo da je prvo mjesto kod Spasiteljevih nogu. Gledamo na Krista, očekujući da nas njegova ruka vodi i njegov glas savjetuje. Ovo iskustvo stekao je apostol Pavao i izrazio ga riječima: “S Kristom se razapeh. A ja više ne živim, nego živi u meni Krist, a što sad živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjega, koji me je ljubio i sebe predao za mene.” Gal. 2, 19. 20.PMK 110.2