Prvi sveopći sabor

Neki Židovi iz Judeje izrazili su opću zabrinutost među vjernicima poganskog podrijetla potičući pitanje obrezanja. S velikom su sigurnošću tvrdili da nitko ne može biti spašen ako se ne obreže i ne drži cjelokupni obredni zakon.PO 227.4

Ovo je bilo važno pitanje koje je podosta potreslo Crkvu. Pavao i Barnaba djelovali su brzo i suprotstavili se iznošenju tog predmeta vjernicima obraćenima iz poganstva. S time se nisu slagali antiohijski vjernici židovskog podrijetla koji su odobravali stajalište onih koji su došli iz Judeje. To je dovelo do velikih rasprava, ali i želje da se u Crkvi usklade stajališta, sve dok konaćno crkva u Antiohiji, shvaćajući da će svaka daljnja rasprava o tom pitanju dovesti do razdora, nije odlućila da za-jedno s odgovornim osobama iz Antiohije pošalje Pavla i Barnabu u Jeruzalem da tu stvar iznesu pred apostole i starješine. Tamo su se trebali susresti sa zastupnicima raznih crkava, a i onima koji će doći da bi prisustvovali godišnjim židovskim blagdanima koji su se približavali. U međuvremenu, sve do konaćne odluke koju su trebali donijeti odgovorni ljudi Crkve, svaki je sukob trebao prestati. Odluku bi tada prihvatile i ostale crkve širom zemlje.PO 228.1

Kad su stigli u Jeruzalem, zastupnici iz Antiohije podijelili su sa saborom crkava uspjehe svojega rada, a i zbrku koja je nastala kad su neki obraćeni farizeji izjavljivali da obraćenici poganskog podrijetla moraju biti obrezani i držati Mojsijeve propise da bi bili spašeni.PO 228.2

Židovi su u srcu bili ponosni zbog posebne uloge koju im je Bog dodijelio, pa su zaključili da je nemoguće da bi Bog, koji je jednom objasnio Židovima način bogoštovlja, ikada dopustio bilo koju promjenu u tim svojim zahtjevima. Došli su do zaključka da kršćanstvo mora čvrsto prionuti uz židovske zakone i obrede. Bili su spori u razumijevanju svršetka svega onoga što je ukinuto Kristovom smrću i shvaćanju da je sve to, zajedno sa žrtvenim sustavom, predstavljalo smrt Božjeg Sina, u čemu je slika nadomještena stvarnošću, čineći bezvrijednim božanski određene bogoslužbene propise i žrtve u židovskoj religiji.PO 228.3

Sam Pavao ponosio se svojom farizejskom strogošću, ali nakon što mu se na putu za Damask otkrio Krist, misija Spasitelja i Njegovo djelo u obraćanju pogana postali su mu jasnim. Potpuno je razumio razliku između žive vjere i mrtvog formalizma. Pavao se još uvijek pozivao na svojeg oca Abrahama i držao je Deset zapovijedi po slovu i duhom tako vjerno kao nikada prije. Ali znao je da uobičajeni obredi moraju u cjelini prestati jer su bili sjena onoga što je trebalo doći, a svjetlost evanđelja je slavno obasjala židovsku religiju dajući njihovim starim obredima novi smisao.PO 228.4