Noina žrtva i Božje obećanje

Noa nije zaboravio Boga koji ga je tako milostivo zaštitio te je odmah sagradio žrtvenik i od svake čiste životinje i svake čiste ptice prinio paljenice na žrtveniku iskazujući svoju vjeru u Kristovu veliku žrtvu i izražavajući zahvalnost Bogu za čudesno izbavljenje. Noina žrtva došla je kao miomiris pred Boga koji ju je prihvatio i izrekao blagoslov nad njim i njegovom obitelji. U tome je pouka za sve koji će živjeti na Zemlji: za svaki izraz Božje milosti i ljubavi prema ljudima svatko Mu najprije treba iskreno zahvaliti i ponizno Mu se pokloniti.PO 49.3

A da se čovjek ne bi uplašio skupljanja oblaka i kiše i da ne bi bio u neprestanom strahu bojeći se drugog potopa, Bog je nježno ohrabrio Nou svojim obećanjem: “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama... te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad vise potop zemlju opustošiti.” I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže. ... U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.” (Postanak 9,9-16)PO 49.4

Kakvog li Božjeg milosrđa! Koje li sućuti prema grešnom čovjeku što je stavio predivnu raznobojnu dugu u oblake kao znak svojeg saveza s njim! Ova duga je očiti dokaz svim naraštajima da je Bog potopom uništio stanovnike Zemlje zbog njihove velike pokvarenosti. Njegov je plan bio da kako budu promatrali veličanstveni luk u oblacima, djeca sljedećih naraštaja zapitat će se zbog čega je on razapet ispod neba, a njihovi roditelji će im moći govoriti o uništenju starog svijeta potopom zbog toga što su se ljudi predali svim oblicima zla, te da je ruka Svemogućega razapela dugu i stavila je u oblake kao znak da On više nikada neće pustiti potop na Zemlju.PO 50.1

Slika duge u oblacima treba učvrstiti vjeru svih ljudi i izgraditi njihovo povjerenje u Boga, jer je to znak božanskog milosrđa i dobrote prema čovjeku. Ako bi Bog bio potaknut da uništi Zemlju potopom, ipak će Njegova milost još uvijek grliti Zemlju. Bog kaže da kada bude pogledao na dugu u oblacima, sjetit će se svojeg obećanja. To ne znači da Bog ikada može zaboraviti, ali On govori čovjeku njegovim jezikom da bi Ga čovjek mogao bolje shvatiti.PO 50.2