2 - Stvaranje

Ovo poglavlje temelji se na Postanku 1PO 12.1

Otac i Sin počeli su s moćnim predivnim djelom koje su osmislili - stvaranjem svijeta. Zemlja je iz Stvoriteljevih ruku izisla zapanjujuće divna. Bilo planina, brda i ravnica ispresijecanih rijekama i jezerima. Zemlja nije bila neka prostrana ravnica, nego je jednoličnost prizora razbijena brdima i planinama; ne visokima i grubima kakve su danas, nego pravilnima i lijepo oblikovanima. Ogoljelo, visoko kamenje nije se moglo vidjeti na njima, već je kamenje ležalo ispod površine, poput zemljinih kostiju. Vode su bile jednako rasprostranjene. Brda, planine i predivne doline bile su ukrašene biljem, cvijećem i visokim veličanstvenim najraznovrsnijim drvećem koje je bilo nekoliko puta šire i mnogo, mnogo ljepše nego što je danas. Zrak je bio čist i zdrav, a Zemlja je izgledala poput veličanstvene palače. Kada su to vidjeli, anđeli su se radovali predivnim i veličanstvenim Božjim djelima.PO 12.2

Nakon što su stvorili Zemlju i životinje na njoj, Otac i Sin su sproveli svoju namjeru donesenu prije Sotoninog pada, da načine ljudska bića nalik njima samima. Zajedno su radili na stvaranju Zemlje i svega živoga na njoj. A onda je Bog rekao svome Sinu: “Naćinimo čovjeka na svoju sliku...” Kad je Adam izašao iz ruku svoga Stvoritelja, bio je veličanstveno visok i predivnog sklada. Bio je dvostruko viši od ljudi koji danas žive na Zemlji. Crte njegovog lica bile su savršene i lijepe. Njegova put nije bila ni bijela ni blijeda, već rumena, bogate zdrave boje. Eva nije bila jednako visoka kao Adam. Njezina je glava dosezala malo iznad njegovih ramena. Ona je također izgledala veličanstveno; bila je savršeno skladna i vrlo lijepa.PO 12.3

Bezgrešni par nije nosio nikakvu napravljenu odjeću. Bili su zaodjenuti kao anđeli, prekriveni svjetlošću i slavom. Dok su bili poslušni Bogu, obavijala ih je svjetlost. Premda je Bog sve stvorio savršeno lijepim, a Zemlja je imala sve što je bilo potrebno da Adama i Evu učini sretnima, On je izrazio svoju ljubav prema njima time što je zasadio vrt posebno za njih. Oni su dio svoga vremena trebali provoditi u ugodnom radu njegujući vrt, a dio u obilascima s anđelima slušajući njihove upute te u radosnom razmišljanju. Njihov posao nije bio zamoran, nego ugodan i okrepljujuć. Ovaj predivan vrt trebao je biti njihov dom.PO 13.1

U tom je vrtu Gospodin zasadio svakovrsno korisno i lijepo drveće. Tu su bila drveća s velikim voćem bogatog mirisa, ugodna oku, prijatnog okusa, koje je Bog namijenio da budu hrana svetom paru. Tu je bilo krasnih čokota koji su prepuni grožđa ponosno rasli pod teretom plodova kakve čovjek od pada u grijeh nije vidio. Plod je bio velik, raznobojan, neki gotovo crn, neki ljubičast ili crven, ružičast ili svijetlozelen. Ovaj prekrasan i raskošan veliki plod na čokotu nazvan je grožđem. Čokot 22 se nije vukao po tlu niti je bio ičim poduprt; tek su se loze savijale pod težinom ploda. Bio je to za Adama i Evu posao koji im je pričinjao zadovoljstvo - da od vinove loze oblikuju okrugle svodove za divnu sjenu, da je prilagode i oblikuju svoje boravište prirodnom ljepotom, živim drvećem i lišćem koje nosi svoje mirisno voće.PO 13.2

Zemlja je bila prekrivena divnim zelenilom, dok je na tisuće mirisnog cvijeća svih vrsta i boja u bogatoj raskoši izniklo oko Adama i Eve. Sve je bilo predivno i veličanstveno raspoređeno. U sredini vrta stajalo je drvo života, a njegova nadzemaljska ljepota bila je veća od svakog drugog drveta. Njegovi su ih plodovi, nalik na zlatne i srebrne jabuke, trebali održavati vječno živima. Lišće je imalo ljekovita svojstva.PO 13.3