Osvajanje Jerihona

“Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im: ‘Uzmite 179 Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Jahvinim.’ A narodu reče: ‘Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovčegom Jahvinim.’ I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Pođe sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Jahvin iđaše za njima.PO 131.6

Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreći: ‘Ne vičite i ne dajte glasa od sebe i nijedna riječ neka se ne čuje iz vaših usta dok vam ne kažem: Vičite! Tada neka odjekne bojna vika.’ I naredi da Kovčeg Jahvin obiđe jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoće.” (Jošua 6,6-11)PO 132.1

Hebrejska vojska kretala se u savršenom redu. Najprije su išli odabrani naoružani muškarci odjeveni u ratničku odjeću, ne zato da pokažu svoju vještinu rukovanja oružjem, već da samo vjeruju i slušaju upute koje su primili. Njih je slijedilo sedam svećenika s trubama. Zatim je išao blještavi zlatni Kovčeg zračeći slavom. Nosili su ga svećenici odjeveni u svoje bogate i posebne haljine koje su simbolizirale njihovu svetu dužnost. Golema izraelska vojska slijedila ih je u savršenom redu, svako pleme pod svojom zastavom. Tako su s Jahvinim kovčegom obilazili grad. Nije se čuo nikakav glas osim hoda moćne vojske, a svečani zvuk truba odjekivao je vrhovima i ispunjavao cijeli Jerihon.PO 132.2

U čuđenju i s nemirom, stražari toga prokletog grada pratili su svaki pokret i izvještavali nadležne u vlasti. Nisu znali objasniti što sve to znači. Neki su se ismijavali pomisli da bi grad na taj način mogao biti osvojen, dok su se drugi užasavali gledajući sjaj Kovčega i svečanu i dostojanstvenu pojavu svećenika izraelske vojske koja je išla za njima, s Jošuom na čelu. Sjetili su se Crvenog mora koje se prije četrdeset godina pred njima razdijelilo, a sada se upravo za njih otvorio i prolaz kroz rijeku Jordan. Bili su previše prestrašeni da bi slavili. Strogo su pazili da gradska vrata budu zatvorena i da svaka vrata čuvaju snažni vojnici.PO 132.3

Tijekom šest dana izraelska je vojska obišla svoj krug oko grada. Sedmoga dana obišli su ga sedam puta. Narodu je zapovjeđeno da, kao i obično, bude tih. Smio se čuti samo zvuk truba. Narod je trebao paziti na zvuk trube koji bi bio duži nego obićno, kako bi tada poćeo vikati iz sveg glasa jer im Bog predaje grad. “A sedmoga dana zorom ustanu i obiđu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta. Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reće narodu: ‘Klićite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!’” (Jošua 6,15.16) “Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odan181 de gdje se našao, i osvojiše ga.” (Jošua 6,20)PO 132.4

Božja je namjera bila da Izraelci vide da se osvajanje Kanaana ne može pripisati njima. Zapovjednik Gospodnje vojske je pobijedio Jerihon. On i Njegovi anđeli bili su ukljućeni u ovo osvajanje. Krist je zapovjedio nebeskoj vojsci da sruši jerihonske zidove i pripremi ulaz za Jošuu i izraelsku vojsku. Bog ovim predivnim ćudom nije samo ojaćao vjeru svojega naroda u Njegovu moć kojom može pokoriti svoje neprijatelje, nego je i ukorio njihovu prvobitnu nevjeru.PO 133.1

Jerihon je prkosio izraelskoj vojsci i nebeskom Bogu. Ali kad su promatrali izraelsku vojsku kako hoda oko grada jednom dnevno, uplašili su se. No onda su pogledali svoju moćnu obranu, ćvrste i visoke gradske zidove, pouzdali se u njih i osjetili se sigurnima da se mogu oduprijeti svakom napadu. Ali kad su njihovi ćvrsti zidovi odjednom zateturali i pali uz strahovitu buku nalik grmljavini, ukoćili su se od užasa i nisu mogli pružiti nikakav otpor.PO 133.2