Pavao prosuđuje o svojim iskustvima

Pišući Filipljanima, Pavao opisuje svoje iskustvo prije i nakon obraćenja. “Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo”, kaže on, “ja još više: obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran.” (Filipljanima 3,4-6)PO 233.1

Nakon obraćenja, njegovo je svjedočanstvo bilo sljedeće: PO 233.2

“Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj.” (Filipljanima 3,8.9)PO 233.3

Pravednost za koju je dotad mislio da je toliko vrijedna sada je u njegovim očima postala bezvrijedna. Čežnja njegove duše bila je “da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već po312 stigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,10-14)PO 233.4