Odgovornosti i dužnosti Božjeg naroda

Barjak istine i vjerske slobode što su ga visoko uzdizali utemeljitelji evanđeoske Crkve i Božji svjedoci u prošlim stoljećima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren našim rukama. Odgovornost za ovaj veliki dar počiva na onima koje je Bog blagoslovio spoznajom svoje Riječi. Tu Riječ moramo prihvatiti kao vrhovni autoritet. Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao božanski određeno uređenje i poslušnost njoj učiti kao svetu dužnost, unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe s Božjim zahtjevima, Boga moramo slušati više nego ljude. Božju riječ treba smatrati višom od ljudskog zakonodavstva. A “tako kaže Gospodin” ne može se zamijeniti rije-čima “tako kaže Crkva” ili “tako kaže država”. Kristovu krunu treba uzdići iznad kruna zemaljskih vladara. (Djela apostolska, str. 43)KS 192.4

Mi kao narod nismo završili posao koji nam je Bog odredio. Mi nismo spremni za ono što će nam donijeti nametanje zakona o nedjelji. Naša je dužnost da krenemo na rad kad vidimo znakove približavanja opasnosti. Neka nitko ne sjedi i hladno iščekuje zlo tješeći se vjerovanjem da će ovo djelo ići naprijed zato što je proročanstvo to proreklo, a da će Gospodin zaštititi svoj narod. Mi ne vršimo Božju volju ako mirno sjedimo ne radeći ništa da saču-vamo slobodu savjesti. K Nebu se treba uzdizati vatrena, usrdna molitva da se ova nesreća odgodi dok ne završimo posao koji je toliko dugo zanemarivan. Neka bude više ozbiljne molitve i onda radimo u skladu sa svojim molitvama. (5T, str. 713,714)KS 193.1

Naša je dužnost da činimo sve što je u našoj moći da spriječimo opasnost koja prijeti. Mi trebamo razoružati predrasude postavljajući se pred ljudima u pravom svjetlu. Pred njih trebamo iznijeti pravo sporno pitanje, ubacujući tako djelotvoran prosvjed protiv mjera koje će ugroziti slobodu savjesti. (5T, str. 452)KS 193.2

Kad nam je Bog dao svjetlo koja otkriva opasnosti koje su pred nama, kako možemo biti pravi pred Njim ako ne uložimo svaki napor da je otkrijemo ljudima? Možemo li se zadovoljiti time da ih ostavimo da se neupozoreni suoče s ovim značajnim pitanjem? (5T, str. 712)KS 194.1

Kada su se nacionalni reformatori počeli zalagati za mjere koje ograničavaju vjersku slobodu, naši vodeći ljudi trebali su biti svjesni situacije i ozbiljno djelovati protiv tih napora. Božja zapovijed nije da se svjetlo krije od ljudi, jer je to upravo sadašnja istina koja im je potrebna za ovo vrijeme. Naši propovjednici koji propovijedaju treću anđeosku vijest često ne razumiju sadržaj te vijesti. Nacionalni reformni pokret neki su smatrali malo važnim, te nisu ni pomišljali da mu je potrebno pridati veliku pozornost pa su čak smatrali da bi, čineći to, gubili vrijeme na pitanjima koja nemaju veze s trećom anđeoskom viješću. Neka Gospodin oprosti našoj braći što su tako tumačila vijest koja je upravo za ovo vrijeme. (5T, str. 715)KS 194.2

Mnogo godina očekujemo da se u našoj zemlji donese zakon o nedjelji; sada kada je pokret upravo pred nama, pitamo se: Hoće li naš narod izvršiti svoju dužnost u ovom pitanju? Zar ne bismo mogli pomoći da se podigne zastava i da se na bojišnicu pozovu oni koji poštuju svoja vjerska prava i prednosti? Brzo se približava vrijeme kada će oni koji su se odlučili pokoravati Bogu, a ne ljudima, osjetiti ruku tlačitelja. Zar ćemo onda šutnjom osramotiti Boga, dok se Njegove zapovijedi gaze nogama? Dok protestantski svijet unatoč svojem stavu pravi ustupke Rimu, probudimo se, shvatimo prilike i sagledajmo borbu koja je pred nama u njezinom pravom svjetlu. Neka stražari sada podignu svoj glas i objave vijest o sadašnjoj istini. Pokažimo ljudima gdje se nalazimo u proročkoj povijesti i probudimo duh pravog protestantizma da bi svijet osjetio vrijednost prednosti vjerske slobode koju je toliko dugo uživao. (5T, str. 716)KS 194.3

Narod naše zemlje treba se probuditi i pružiti otpor napredovanju ovog najopasnijeg neprijatelja građanskoj i vjerskoj slobodi. (SpT, sv. 4, str. 382)KS 195.1

Hoćemo li sjediti skrštenih ruku ne radeći ništa u ovoj krizi? ... Bog neka nam pomogne da se probudimo iz obamrlosti u kojoj smo se godinama nalazili. (RH, 18. prosinca 1888.) ‘KS 195.2