Oni koji su zadovoljni sobom

Pokazani su mi oni koji su svjesni da imaju dobre pobude, pobožne osjećaje i ljubav prema dobrim djelima; ipak u isto vrijeme oni ne čine ništa. Oni se osjećaju zadovoljni sami sobom, laskajući sebi da bi mogli učiniti i da bi učinili veliko i dobro djelo kad bi im se pružila prilika ili kad bi se nalazili u povoljnijim okolnostima; ali oni čekaju priliku. Oni preziru uskogrudnost bogatog škrca koji teška srca daje malu svotu novca siromašnom. Oni vide da on živi za sebe, da neće svojevoljno učiniti dobro drugima, blagosloviti ih talentima utjecaja i sredstvima koja su mu predana na upotrebu, ne da bi ih zloupotrijebio, niti da zahrđaju ili da leže zakopani u zemlji. Oni koji se predaju svojoj škrtosti ili sebičnosti, odgovorni su za svoje talente koje zloupotrebljavaju. Ali odgovorniji su oni koji imaju darežljive pobude i po naravi su brzi da shvate duhovne stvari, ako ostanu neaktivni čekajući priliku koja po njihovom mišljenju još nije došla, a ipak uspoređuju svoju spremnost da nešto učine s voljnošću škrca i razmišljajući o tome kako je njihovo stanje bolje od stanja njihovih bezdušnih susjeda. Takvi zavaravaju sami sebe. Puko posjedovanje kvaliteta koje nisu u upotrebi samo povećava njihovu odgovornost; i ako samo čuvaju talente svojega Gospodara, gomilaju ih a ne umnožavaju, njihovo stanje nije bolje od stanja njihovih susjeda prema kojima njihove duše osjećaju takav prijezir. Njima će biti rečeno: “Ti si znao volju svojega Gospodara, a ipak nisi učinio.” (2T, str. 250,251)KS 42.1