Ilustracija

Sanjala sam da mije netko donio komad bijelog platna i naredio da skrojim odjeću za ljude svih uzrasta, različitih karaktera i životnih prilika. Rečeno mi je daje skrojim i objesim da bi bila spremna za šivanje kad to bude zatraženo. Imala sam dojam da mnogi za koje mi je bilo rečeno da skrojim odjeću, nisu toga bili dostojni. Upitala sam je li to posljednji komad platna koji trebam skrojiti i rečeno mi je da nije; da čim završim s njim, trebam se prihvatiti i drugih.KS 74.1

Bila sam obeshrabrena zbog veličine posla koji me je čekao i rekla sam da već više od dvadeset godina krojim odjeću za druge, da se moj rad ne cijeni i da ne vidim da je ono što sam učinila donijelo mnogo dobra. Osobi koja mi je donijela platno posebno sam pričala o jednoj ženi za koju mi je rekla da joj skrojim odjeću. Rekla sam da ona neće cijeniti odjeću i da bi poklanjanje odjeće njoj značilo gubitak vremena i materijala. Ona je bila vrlo siromašna, ne baš odviše inteligentna, a bila je neuredna pa bije brzo uprljala. Osoba je odgovorila: “Skroji odjeću. To je tvoja dužnost. Gubitak nije tvoj, već moj.” Bog ne gleda kao što gleda čovjek. On iznosi posao koji želi da bude obavljen i ti ne znaš što će uspjeti, ovo ili ono. Na kraju će mnoge takve jadne duše ući u kraljevstvo, dok će drugi koji su uživali u svim blagoslovima života, imali sve prednosti napretka, biti izostavljeni. (2T, str. 10,11)KS 74.2

Vojnici satima uvježbavaju skidanje svojih naprtnjača i ponovno ih brzo vraćaju na svoje mjesto. Uče kako od ložiti svoje oružje i kako ga brzo zgrabiti. Vježbaju kako iznenada i žestoko napasti neprijatelja i obučavaju se svim oblicima manevriranja. Tako se vježba nastavlja sve dok se ne pripreme za svaku opasnost. Smiju li oni koji biju bitku za Kneza Emanuela biti manje ozbiljni i marljivi u svojoj pripremi za duhovni rat? (GW, str. 75)KS 74.3