Snažne ilustracije

Božanska ljubav pokrenula se do svojih nedokučivih dubina zbog ljudi i anđeli se čude promatrajući površnu zahvalnost onih koji primaju tako veliku ljubav. Anđeli se čude čovjekovom slabom poštovanju te Božje ljubavi. Nebo negoduje zbog nemarnosti koja se pokazuje prema dušama ljudi. Želimo li saznati kako Krist gleda na to? Kako bi se osjećao otac ili majka kada bi njihovo dijete, izgubljeno na hladnoći i snijegu, mimoišli i ostavili da umre oni koji su ga mogli spasiti? Zar ne bi bili duboko ožalošćeni, veoma ljuti? Zar ne bi optuživali te ubojice gnjevom tako vrelim kao što su njihove suze, silnim kao što je njihova ljubav? Patnje svakog čovjeka patnje su Božjeg djeteta i oni koji ne pružaju ruku pomoći svojem bližnjem koji tone, izazivaju Njegov pravedan gnjev. (Djela apostolska, str. 683)KS 108.3

Čitala sam o čovjeku koji je, putujući jednog zimskog dana kroz duboke snježne nanose, obamro od hladnoće koja je neprimjetno oduzimala njegove životne snage. Kada se skoro smrznuo do smrti u zagrljaju ledenog kralja, i kada se skoro predao u borbi za život, začuo je stenjanje nekog suputnika koji je umirao od hladnoće. U njemu se probudila želja da ga spasi. Protrljao je le-dom pokrivene udove nesretnog čovjeka i uz veliki napor, svojim suosjećajnim rukama pronio ga je baš kroz one zapuhe kroz koje je mislio da nikada neće uspjeti proći. Kada je svojeg suputnika donio na sigurno mjesto, postalo mu je jasno da je spašavajući svojega bližnjeg spasio i samoga sebe. Njegovi ozbiljni napori u spašavanju drugoga ubrzali su krv koja se smrzavala u njegovim venama i stvorili spasonosnu toplinu u udovima njegovog tijela. Ove pouke neprestano se moraju ponavljati mladim vjernicima, ne samo riječima, nego i primjerom, da bi u svojem kršćanskom iskustvu mogli ostvariti slične rezultate. (4T, str. 319,320)KS 109.1

Ne smijete se zatvarati u sebe i biti zadovoljni zato što ste blagoslovljeni poznavanjem istine. Tko je vama donio istinu? Tko vam je pokazao svjetlo Božje riječi? Bog vam nije dao svoje svjetlo da ga stavite pod posudu. Čitala sam o jednoj ekspediciji koja je bila poslana u potragu za sir Johnom Franklinom. Hrabri ljudi napustili su svoje domove i lutali po Sjevernom moru podnoseći oskudicu, glad, hladnoću i nevolju. Zbog čega sve to? Samo da bi pronašli mrtva tijela istraživača ili da bi spasili neke iz skupine od strašne smrti koja će ih sigurno snaći ako im pomoć ne stigne na vrijeme. Kad bi mogli spasiti bar jednog od pogibije, smatrali bi da im se patnja isplatila. Ovo su učinili žrtvujući svu svoju udobnost i sreću.KS 110.1

Razmišljajte o ovome i onda o tome koliko smo se mi malo spremni žrtvovati za spasenje dragocjenih duša oko sebe. Mi ne moramo odlaziti iz svojeg doma na dugo i zamorno putovanje da bismo spasili život nekog smrtnika koji gine. Na našim vratima, svuda oko nas, ima duša koje treba spasiti, duša koje ginu, muškaraca i žena koji umiru bez nade, bez Boga, a ipak se osjećamo bezbrižno i govorimo svojim djelima, ako ne i riječima: “Zar sam ja čuvar brata svojega?” Ovi ljudi koji su izgubili svoj život pokušavajući spasiti druge, svijet veliča kao junake i mučenike. Kako bismo se trebali osjećati mi koji pred sobom imamo mogućnost vječnog života ako ne podnesemo male žrtve koje Bog traži od nas za spasenje ljudi? (RH, 14. kolovoza 1888.) ”KS 110.2

U jednom gradu u Novoj Engleskoj kopan je zdenac. Kada je posao bio završen, i dok je jedan čovjek još uvijek bio na dnu, zemlja se odronila i zatrpala ga. Odmah je dana uzbuna i mehaničari, farmeri, trgovci, odvjetnici, svi su bez daha pohitali da ga spase. Voljne, spremne ruke donijele su konopce, ljestve, motike i lopate. “Spasite ga, o, spasite ga”, vikali su.KS 110.3

Ljudi su očajnički radili dok kaplje znoja nisu orosile njihova čela i dok im ruke nisu počele drhtati od iscrpljenosti. Zaboli su dolje dugačku cijev kroz koju su vikali pitajući čovjeka je li živ. Odgovor je došao: “Živ sam, ali požurite. Ovdje je strašno.” Kličući od radosti, ponovno su se latili posla i konačno stigli do njega i spasili ga, a veselo klicanje koje se razlijegalo paralo je i samo nebo. “Spašen je”, odjekivalo je u svakoj ulici u gradu.KS 111.1

Je li revnost i zainteresiranost bila prevelika, je li oduševljenje bilo preveliko za spasenje jednog čovjeka? Sigurno nije; ali što je gubitak prolaznog života u usporedbi s gubitkom duše? Ako gubitak života može u ljudskim srcima probuditi tako snažne osjećaje, zar gubitak duše ne bi trebao probuditi još dublju zabrinutost u ljudima koji tvrde da shvaćaju kakva opasnost prijeti onima koji su odvojeni od Krista? Zar Božji sluge neće pokazati isto tako veliku revnost u radu za spasenje duša kao što je pokazana u borbi za život čovjeka zatrpanog u zdencu? (GW, str. 31,32)KS 111.2

Ispovijedanje nasuprot životuKS 111.3

Svaka važna istina u srcu mora se vidjeti u životu. Razmjerno primanju Kristove ljubavi, ljudi imaju želju objavljivati njezinu moć drugima; a sam čin njezinog objavljivanja pobuđuje i pojačava'njezinu vrijednost u njihovim dušama. (RH, 19. veljače 1889.)KS 111.4

Naša vjera treba donijeti rod dobrih djela; jer je vjera bez djela mrtva. (4T, str. 145)KS 111.5

Svi koji evanđeosku poruku prime u srce, čeznut će je objaviti drugima. Kristova ljubav, rođena na Nebu, mora se pokazati. {Isusove usporedbe, str. 80)KS 112.1

Boga trebamo slaviti i stvarnom službom, čineći sve što je u našoj moći da povećamo slavu Njegovog imena. {Isusove usporedbe, str. 203)KS 112.2

Naša vjera u ovo vrijeme ne smije se zaustaviti na slaganju s teorijom o trećoj anđeoskoj vijesti ili na vjerovanju u nju. Mi moramo imati ulje Kristove milosti koje će napajati svjetiljku i učiniti da svjetlo života daleko svijetli pokazujući put onima koji su u tami. (9T, str. 155)KS 112.3

Tvoja duhovna snaga i blagoslovi bit će proporcionalni s tvojim radom ljubavi i dobrih djela. (3T, str. 526) Mnogo više moglo bi se učiniti za Krista kada bi svi koji imaju svjetlo istine živjeli po istini. (9T, str. 40)KS 112.4

Pokazano mi je da mi kao narod imamo nedostatke. Naša djela nisu u skladu s našom vjerom. Naša vjera svjedoči da živimo u vrijeme objavljivanja najsvečanije i najvažnije vijesti koja je ikad dana smrtnicima. Ipak, imajući potpuno u vidu ovu činjenicu, naši napori, naša revnost, naš požrtvovni duh ne mogu se usporediti s karakterom djela. Trebali bismo se probuditi iz mrtvih i Krist će nam dati život. (2T, str. 114)KS 112.5

Krenite s vjerom naprijed i objavljujte istinu kao kad ste povjerovali u nju, kako bi oni za koje radite vidjeli da je ona za vas doista živa stvarnost. (9T, str. 42)KS 112.6

Život sličan Kristovom najmoćniji je dokaz koji može svjedočiti u korist kršćanstva. (9T, str. 21)KS 112.7

Ima mnogo onih koji objavljuju Kristovo ime, a čija srca nisu uključena u Njegovu službu.KS 112.8

Oni su jednostavno stali u red ispovijedanja pobožnosti i tim činom navukli na sebe veću osudu i postali prevarnija i uspješnija Sotonina oruđa za uništavanje duša. (RH, 27. ožujka 1888.)KS 113.1

Oni koji očekuju Gospodina, čiste svoje duše poslušnošću istini. Oni ujedinjuju budno stražarenje s ozbiljnim radom. Zato što znaju daje Gospodin na vratima, njihova revnost postaje djelotvorna u suradnji s božanskim silama u radu na spašavanju duša. To su vjerni i mudri sluge koji Gospodnjem domu “u pravo vrijeme daju hranu”. Oni objavljuju istinu koju je moguće posebno primjenjivati na sadašnje vrijeme. Kao što su Henok, Noa, Abraham i Mojsije objavljivali istinu za svoje vrijeme, tako će sad Kristovi sluge uputiti posebnu opomenu svojem naraštaju. {Djela apostolska, str. 525,526)KS 113.2

Naš položaj pred Bogom ne ovisi o količini svjetla koje smo primili, već o tome kako smo iskoristili ono što imamo. Na taj način čak i neznabošci izaberu ono što je pravo, koliko to mogu razlikovati, u povoljnijem su položaju od onih koji su dobili veliko svjetlo i koji tvrde da služe Bogu, ali ne obraćaju pozornost na to svjetlo i svojim svakidašnjim životom pobijaju ono što ispovijedaju. {Djela apostolska, str. 182)KS 113.3

Prednost je svakoga kršćanina ne samo da željno očekuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Krista. Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evanđelja! Brzo će sazreti posljednja velika žetva i Krist će doći da prikupi dragocjeno zrno. {Kristove usporedbe, str. 99)KS 113.4

Kršćani se trebaju probuditi i prihvatiti svoje zanemarene dužnosti; jer njihovo spasenje ovisi o njihovim osobnim naporima. (RH, 23. kolovoza 1881.)KS 114.1

Pravo bogoslužje sastoji se od zajedničkog rada s Kristom. Molitve, poticaji i govori jeftin su plod za koji se često vezujemo; ali plodovi koji se pokazuju u dobrim djelima i brizi za one koji imaju potrebe, za siročad i udovice, pravi su plodovi i prirodno rastu na dobrom drvetu. (RH, 16. kolovoza 1881.)KS 114.2

Svaki se vjernik treba prihvatiti posla koji mu je dodijeljen — posla širenja i primanja svjetla. Nitko si ne može dopustiti da bude neradnik u Gospodnjem vinogradu. (RH, 19. veljače 1889.)KS 114.3

Načelo rada je plod koji Krist zahtijeva da donesemo - da činimo djela dobročinstva, govorimo ljubazne riječi i pokažemo nježnu skrb za jadne, siromašne, namučene. (RH, 16. kolovoza 1881.)KS 114.4

U ovome nam je primjer žena Samarijanka, koja je razgovarala s Isusom kod Jakovljeva studenca, koja nije gubila vrijeme u objavljivanju vijesti o Spasitelju. U usporedbi s Kristovim učenicima, ova se žena pokazala kao uspješnija misionarka. Učenici su imali u mislima samo velike pothvate u budućnosti, stoga u Samariji i nisu vidjeli polje koje obećava. Oni nisu uvidjeli da su svuda oko njih bila polja zrela za žetvu. Ali jedna žena, koju su oni prezirali, dovela je stanovnike cijeloga jednog grada da čuju Isusa. Tako je ona postala svjetlost čitavom gradu.KS 114.5

Ova je žena primjer djelovanja praktične vjere u Krista. (Put u bolji život, str. 53)KS 114.6

Adventistički kršćani napreduju, udvostručuju broj vjernika, osnivaju misije i razvijaju zastavu istine na tamnim mjestima na Zemlji; pa ipak djelo napreduje mnogo sporije nego što bi to Bog želio. Vjernici nisu osobno pokrenuti da ulože ozbiljan napor za koji su sposobni, pa je svaka grana djela osakaćena nedostatkom vatrene pobožnosti i odanih, poniznih, bogobojaznih radnika. Gdje su vojnici Kristovog križa? Neka se bogobojazni, časni ljudi nepodijeljenog srca, koji se čvrsto uzdaju u Božju slavu, pripreme za borbu protiv zablude. Ima mnogo plašljivih, kukavičkih srca u ovom času duhovnog sukoba. O, kako bi od slabića mogli postati jaki i hrabri u borbi koji bi nagnali u bijeg protivničke vojske! (HS, str. 290)KS 114.7

Opće je načelo da kad god tko odbija rabiti snage koje je dobio od Boga, one slabe i propadaju. Istina koju ne živimo, koju ne dajemo drugima, gubi svoju životodavnu snagu, svoju sposobnost ozdravljanja. (Djela apostolska, str. 130)KS 115.1

Ništa neće biti ta kav izvor sile našoj pobožnosti kao rad na unapređenju stvari koju volite i radite za nju, a ne da je sakrivate. (4T, str. 236)KS 115.2

Oni koji pokušavaju živjeti kršćanskim životom pasivno prihvaćajući blagoslove koje im Božja milost daje, i ne čineći ništa za Krista, jednostavno pokušavaju živjeti i hraniti se bez rada. A u duhovnom, isto kao i u tjelesnom životu, to uvijek dovodi do degeneracije i raspadanja. (Put Kristu, str. 69)KS 115.3