Nesebičnost

Kristov rad treba nam postati primjer. On je nepre-stano činio dobro. U Hramu i u sinagogama, na gradskim ulicama, na tržnici i u radionici, kraj jezera i na proplancima, propovijedao je Evanđelje i liječio bolesne. Njegov život nesebične službe treba postati naš udžbenik. Njego-va nježna ljubav puna sažaljenja ukorava našu sebičnost i bezdušnost. (9T, str. 31)KS 288.3

Pobuda koja nas navodi da radimo za Gospodina ne smije sadržavati ništa što bi podsjećalo na sebičnost. Ne-sebična odanost i duh požrtvovnosti uvijek su bili i uvijek će biti prvi uvjet službe. Naš Gospodin i Učitelj traži da se nijedno vlakno sebičnosti ne utka u Njegovo djelo. U svo-je napore moramo unijeti taktičnost i umješnost, točnost i mudrost, jer je to savršeni Bog zahtijevao od graditelja zemaljskoga Svetišta; ali u cjelokupnom svome radu uvijek moramo imati na umu da su i najveći talenti i najsjajnija služba prihvatljivi jedino u slučaju da čovjek svoje ja stavi na oltar, kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu. {Izraelski proroci i kraljevi, str. 40,41)KS 288.4

Od svih ljudi na svijetu, reformatori bi trebali biti najnesebičniji, najplemenitiji, najljubazniji. U njihovom bi se životu trebala vidjeti istinska dobrota nesebičnih djela ljubavi. {Put u bolji život, str. 89)KS 289.1