16—Pokret širenja crkve

Božanski plan

Božja namjera nije da Njegov narod stvori kolonije ili da živi u velikim zajednicama. Kristovi učenici su Njegovi predstavnici na Zemlji i po Božjoj zamisli oni se trebaju rasijati po cijeloj Zemlji, po gradovima, manjim mjestima i selima, kao svjetla usred tame. (8T, str. 244)KS 212.1

Plan za stvaranje kolonija ili seljenja iz različitih mjesta u kojima ima samo malo snage ili utjecaja i koncentracija utjecaja mnogih na jednom mjestu, znači uklanjanje svjetla s mjesta na kojima bi Bog želio da svijetle. (2T, str. 633)KS 212.2

Kada bi Kristova crkva ispunjavala namjeru našega Gospodina, svjetlo bi obasjalo sve koji sjede u tami i u području i sjenci smrti. Umjesto da se skupljaju na jednom mjestu i izbjegavaju odgovornost i nošenje križa, vjernici se trebaju rasijati po svim zemljama dopuštajući da Kristovo svjetlo blista iz njih i radeći kao što je On radio za spasenje duša da bi ova “Radosna vijest o kraljevstvu” bila brzo naviještena čitavom svijetu. (TMB, str. 69,70)KS 212.3

Braćo i sestre, zašto se toliko zadržavate u crkvama? Proučavajte usporedbu o izgubljenoj ovci i pođite kao pravi pastiri tražiti izgubljene u pustinji grijeha. Spasite one koji ginu. (RH, 12. prosinca 1893.)KS 213.1

Vjernici laici u našim crkvama mogu izvršiti posao koji dosad jedva da su i započeli. Nitko se ne treba preseliti u novo mjesto samo radi neke svjetovne prednosti; tamo gdje postoji mogućnost zarade za život, neka se presele obitelji koje su dobro utemeljene u istini, jedna ili dvije obitelji u jednom mjestu, da bi radile kao misionari. Oni trebaju osjećati ljubav prema dušama, trebaju osjećati teret rada za njih i dobro proučiti kako da ih dovedu u istinu. Oni mogu raznositi naše publikacije, držati sastanke u svojim domovima, upoznati se sa svojim susjedima i pozivati ih na ove sastanke. Na taj način omogućit će da njihovo svjetlo svijetli u dobrim djelima. (8T, str. 245) Braća koja žele promijeniti svoje mjesto boravka, koja imaju u vidu slavu Božju i koja osjećaju da na njima počiva odgovornost da drugima čine dobro, da im budu od koristi i da spase duše za koje Krist nije žalio svoju dragocjenu dušu, trebaju se preseliti u gradove i sela u kojima ima malo svjetla ili ga uopće nema i gdje mogu biti od stvarne koristi u službi i služiti na blagoslov drugima svojim radom i iskustvom. Potrebni su misionari koji će poći u gradove i sela i podići barjak istine, da bi Bog dobio svoje svjedoke po cijeloj Zemlji, da bi svjetlo istine prodrlo tamo gdje do sad još nije doprlo, da bi barjak istine mogao biti podignut tamo gdje još nije poznat. (2T, str. 115)KS 213.2

Ništa neće tako podignuti samopožrtvovnu revnost i više upotpuniti i ojačati karakter kao uključenje u rad za druge. Mnogi koji ispovijedaju da su kršćani misle samo na sebe kad stupaju u članstvo Crkve. Oni žele uživati prednosti članstva Crkve i pastorske brižljivosti. Oni postaju članovima velikih i naprednih crkava, i zadovoljni su time da učine nešto malo za druge. Na taj način oni uskraćuju sebi najdragocjenije blagoslove. Mnogi bi žrtovanjem svog zabavnog i bezbrižnog društva stekli za sebe veliku prednost. Oni trebaju poći tamo gdje će njihove sposobnosti biti pozvane i “izazvane” u kršćanskom djelovanju i gdje će naučiti nositi odgovornosti. (Put u bolji život, str. 85)KS 214.1

Ima na tisuće mjesta u koja treba ući u kojima barjak istine nikad nije bio podignut, u kojima se istina nikad nije objavljivala. Postoje i tisuće onih koji bi mogli ući u žetveno polje, koji su sada vjerski neaktivni i koji zbog toga idu kao bogalji na putu prema Nebu, izražavajući sumnju jesu li kršćani. Njima je potrebna životna zajednica s Isusom Kristom. Tada će se za njih moći reći: “Vi ste Božji suradnici.” Mnogima želim reći: Vi čekate da vas netko odnese u vinograd i postavi da radite, ili da vinograd donese k vama da ne biste doživjeli nikakvu neugodnost u radu. Čekat ćete uzalud. Kada biste podigli svoje oči, vidjeli biste, bez obzira na koju stranu gledate, da je žetva zrela, spremna za srp; posao ćete naći i blizu i daleko. Ali kolikima će Krist na sudu reći: “Dobri i vjerni slugo?” Mislim o tome kako se anđeli osjećaju gledajući kako se kraj približava i one koji tvrde da poznaju Boga i Isusa Krista, kojega je On poslao, kako se zbijaju, prave kolonije i odlaze na bogoslužja u crkvu i kako su nezadovoljni ako ne slušaju propovijedi koje će koristiti njihovim dušama i ojačati Crkvu, dok doslovno ništa ne rade. ... Ako njihovi svjetovni, financijski poslovi ne budu imali isto toliko izgleda kad se presele u mjesta u kojima istina nije objavljivana ili gdje ima samo malo svjetla koje tinja, zar neće učiniti upravo ono što je Isus učinio da njih spasi? (GCB, 1893., str. 131)KS 214.2

Mi zapažamo veliku potrebu za misionarskim radom koji će istinu odnijeti ne samo u strane zemlje, već i onima koji su blizu nas. Oko nas su gradovi i mjesta u kojima nisu uloženi nikakvi napori da se spasu duše. Zašto se obitelji koje poznaju sadašnju istinu ne bi preselile u ove gradove i sela da tamo postave Kristov barjak radeći u poniznosti, ne na svoj način, već na Božji način, da donesu svjetlo onima koji nemaju nikakvog znanja o njoj?KS 215.1

Kada Crkva bude doista imala duh vijesti, ona će sve svoje snage uložiti u posao spašavanja duša za koje je Krist umro. Vjernici će ući u nova polja. Neki koji nisu rukopoloženi propovjednici bit će Božji suradnici, posjećivat će crkve i nastojat će ojačati one koji zaostaju, koji samo što nisu umrli. Bit će laika koji će se preseliti u gradove, manja mjesta i sela da bi svjetlo koje im je Bog dao moglo obasjati druge. Neki s kojima će se oni susretati neće naizgled puno obećavati, jer jedino pitanje koje treba postaviti glasi: Hoće li se oni složiti s Kristom? Hoće li postati dioničari Njegovog Duha, da bi njihov utjecaj u poučavanju i primjeru mogao otkriti privlačnost Autora istine i pravednosti?KS 215.2

U mjestima u kojima istina nije poznata, braća koja su navikla na posao mogla bi unajmiti dvoranu ili neko drugo pogodno mjesto za okupljanje i pozvati sve mještane. Tada neka poučavaju ljude istini. Oni ne trebaju držati propovijedi, već uzeti Bibliju i dopustiti da Bog neposredno govori iz svoje Riječi. Ako je prisutan samo mali broj, oni mogu čitati “tako govori Gospod”, bez velikog isticanja ili uzbuđenja; neka samo čitaju i objašnjavaju jednostavnu evanđeosku istinu i pjevaju i mole se s njima. (RH, 29. rujna 1891.)KS 215.3