Bliski osobni kontakt

Približimo se ljudima osobnim naporima. Kad bi se manje vremena posvetilo ukoravanju, i upotrijebilo ga više u osobnoj službi, vidjeli bi se bolji rezultati. (Put u bolji život, str. 79)KS 138.1

Gospodin želi da se Njegova riječ milosti objavi svakoj duši. U velikoj mjeri to se može postići osobnim radom. Tom metodom se i Krist služio. (Isusove usporedbe, str. 153)KS 138.2

Najjači u zadobivanju duša bili su muškarci i žene koji se nisu ponosili svojim sposobnostima, već koji su u poniznosti i vjeri nastojali pomoći onima oko sebe. Isus je tako činio. On se zbližavao s onima do kojih je želio doprijeti. (GW, str. 194)KS 138.3

S kršćanskim suosjećanjem mi se moramo približiti ljudima pojedinačno i potruditi se da probudimo njihovo zanimanje za velike činjenice vječnog života. Njihovo srce može biti tvrdo kao ugaženi put i može nam se činiti da se uzaludno trudimo da im otkrijemo Spasitelja, ali, iako ih logika neće uspjeti pokrenuti, iako su dokazi nemoćni da ih osvjedoče, Kristova ljubav, koja će se očitovati u osobnom pristupu, moći će omekšati kameno srce tako da sjeme istine uhvati korijen. (Isusove usporedbe, str. 30,31)KS 138.4

Osobnim radom dođite do onih koji su oko vas. Upoznajte se s njima. Propovijedanje neće završiti posao koji se treba obaviti. Božji anđeli prate vas u domove onih koje posjećujete. Ovaj posao nije moguće obaviti preko posrednika. Novac posuđen ili dan ne može ga izvršiti.KS 139.1

Propovijedi ga neće obaviti. Posjećujući ljude, razgovarajući, suosjećajući s njima, zadobit ćete srca. Ovo je najveći misionarski posao koji možete obaviti. Da biste ga obavili, bit će vam potrebna odlučna, ustrajna vjera, neumorno strpljenje i duboka ljubav prema dušama. (9T, str. 41)KS 139.2

Pozivanjem Ivana, Andrije, Šimuna, Filipa i Natanaela, otpočinje osnivanje kršćanske Crkve. Ivan je svoja dva učenika uputio Kristu. Tom prigodom je jedan od njih, Andrija, našao svojega brata i pozvao ga Spasitelju. Zatim je pozvan Filip, a on je otišao i potražio Natanaela. Ovi primjeri trebaju nas poučiti o značenju osobnih napora, o upućivanju neposrednih poziva našim rođacima, prijateljima i susjedima. Postoje ljudi koji cijelog života tvrde da poznaju Krista, ali koji nikada nisu učinili nikakav osobni napor da dovedu makar jednu dušu Spasitelju. Oni sav posao prepuštaju propovjedniku. On može biti dobro osposobljen za svoj poziv, ali ne može učiniti ono što je Bog ostavio vjernicima Crkve.KS 139.3

Postoje mnogi kojima je potrebna služba kršćanskih srca punih ljubavi. Mnogi su propali, a mogli su biti spašeni da su njihovi susjedi, obični muškarci i žene, uložili osobni napor za njih. Mnogi čekaju da im se osobno obratimo. U svakoj obitelji, u susjedstvu, u gradu, tamo gdje živimo, postoji djelo koje trebamo obaviti kao Kristovi misionari. Ako smo kršćani, ovaj posao bit će radost za nas. Čim se netko obrati, u njemu se rađa želja da i druge upozna sa dragocjenim prijateljem kojega je našao u Isusu. Spasonosna i posvećujuća istina ne može biti zatvorena u njegovom srcu. (Djela apostolska, str. 101,102)KS 139.4

Osobni napor jedan je od najuspješnijih načina za prenošenje svjetla drugima. U obiteljskom krugu, kraj ognjišta vašeg susjeda, kraj bolesničke postelje, nenametljivo možete čitati Pismo i govoriti riječ u prilog istini i Isusu. Na taj način možete sijati dragocjeno sjeme koje će niknuti i donijeti rod. (6T, str. 428,429)KS 140.1

Sol se mora pomiješati s tvari kojoj se dodaje; ona mora prodrijeti u nju da bi je sačuvala. Tako pomoću osobnog kontakta i druženja, spasonosna sila Evanđelja dopire do ljudi. Oni se ne spašavaju u mnoštvu, već pojedinačno. Osobni utjecaj je sila. Mi se moramo zbližiti s onima kojima želimo biti od koristi. (TMB, str. 59)KS 140.2

U svakoj duši Isus je vidio onoga kome mora biti upućen poziv za Njegovo kraljevstvo. On je dopirao do srca ljudi odlazeći među njih kao netko tko im želi dobro. On ih je tražio po ulicama, u domovima, u čamcima, u sinagogi, na obalama jezera i na svadbenoj svečanosti. On ih je sretao na njihovim svakidašnjim zanimanjima i pokazao je zanimanje za njihove svjetovne poslove. On je svoje pouke donosio u dom, izlažući obitelji u njihovim vlastitim domovima utjecaju Njegove božanske prisutnosti. Njego-vo snažno osobno suosjećanje pomoglo Mu je da zadobije srca. (Djela apostolska, str. 111)KS 140.3

Jedino će Kristov način rada omogućiti pravi uspjeh u doticaju s ljudima. Spasitelj je stupao u dodir s ljudima kao Onaj kome je na srcu bilo njihovo dobro. On im je pokazao svoju sućut, služio im u njihovim potrebama i zadobio njihovo povjerenje. Zatim ih je pozvao: “Hajdete za mnom.” (Put u bolji život, str. 79)KS 140.4

Trebamo činiti ono što je Krist činio. Gdje god se nalazio, u sinagogi, kraj puta, u barki nešto malo otisnutoj od obale, na gozbi farizeja ili za stolom carinika, On je ljudima govorio o onome što spada u uzvišeniji život. Događaje u prirodi i svakidašnjem životu povezivao je s riječima istine. Srca Njegovih slušatelja bila su privučena k Njemu jer je liječio njihove bolesnike, tješio njihove ožalošćene, uzimao na ruke njihovu djecu i blagoslivljao ih. Kad bi otvarao svoja usta da im progovori, privlačio je njihovu pozornost i svaka Njegova riječ bila je nekoj duši kao miris života na život. (Isusove usporedbe, str. 228)KS 141.1

Tako treba biti i s nama. Gdje god se našli, moramo tražiti priliku da govorimo drugima o Spasitelju. Ako budemo slijedili Kristov primjer da činimo dobro, i nama će se otvarati srca kao što su se otvarala Njemu. Ne naglo, već s taktičnošću koja svoj izvor nalazi u božanskoj ljubavi, možemo im govoriti o Onome koji se “ističe među tisućama” i “sav je od ljupkosti”. To je ujedno najuzvišenije djelo u kojemu možemo upotrijebiti svoju sposobnost govora. Ona nam je dana da bismo mogli prikazati Krista kao Spasitelja koji oprašta grijehe. (Isusove usporedbe, str. 228)KS 141.2

Njegova prisutnost unosila je čistije ozračje u dom, a Njegov život bio je kao kvasac koji djeluje u društvu. Bezazlen i neukaljan, On je hodio među neljubaznima, grubima, neučtivima; među nepravednim carinicima, nemarnim rasipnicima, otpalim Samarijancima, poganskim vojnicima, grubim seljacima i mješovitim mnoštvom. Govorio je riječ sućuti ovdje i riječ ondje, kada bi vidio ljude umorne, a ipak prisiljene da nose teške terete. On im je pomagao da nose svoje terete i ponavljao im lekcije koje je naučio iz prirode, lekcije o Božjoj ljubavi, ljubaznosti i dobroti.KS 141.3

On je učio sve da sebe smatraju obdarenima dragocjenim talentima, koji bi im kada bi se pravilno upotrijebili, osigurali vječna bogatstva. On je iz života iskorijenio svu taštinu i svojim vlastitim primjerom učio da je svaki trenutak povezan s vječnim posljedicama; da vrijeme treba čuvati kao blago i da ga treba koristiti za svete ciljeve. On nije prošao ni pokraj jednog ljudskog bića kao bezvrijednog, već je primjenjivao spasonosni lijek kod svake duše. Ma u kakvom društvu se našao, On je iznosio lekciju koja je odgovarala vremenu i okolnostima. On je nadahnjivao nadom one koji su bili najgrublji i koji su najmanje obećavali, uvjeravajući ih da mogu postati besprijekorni i bezazleni i da mogu steći takav karakter koji će pokazati da su djeca Božja. Cesto je sre-tao one koji su se prepustili Sotoninoj vlasti i koji se nisu imali snage osloboditi iz njegove zamke. Takvima, obeshrabrenima, bolesnima, koji su pali kad su bili kušani, Isus je govorio riječi najnježnijeg sažaljenja, riječi koje su bile potrebne i koje su mogle biti shvaćene. Sretao je i druge koji su se borili prsa u prsa s neprijateljem duša. Ove je hrabrio da ustraju, uvjeravajući ih da će pobijediti jer su Božji anđeli na njihovoj strani i dat će im pobjedu. (Djela apostolska, str. 60,61)KS 142.1