Primijenjena usporedba

Dva velika načela Božjeg zakona jesu ljubav prema Bogu iznad svega i nesebična ljubav prema našim bližnji-ma. Prve četiri zapovijedi i posljednjih šest ovise o njima, ili proistječu iz ova dva načela. Krist je objasnio učitelju Zakona tko je njegov bližnji usporedbom o čovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon i koga su napali razbojnici, opljačkali i pretukli i ostavili polumrtva. Svećenik i levit vidjeli su kako ovaj čovjek pati, ali njihova srca nisu odgovorila na njegove potrebe. Zaobišli su ga tako što su prešli na drugu stranu. Tuda je prolazio Samarijanac i kada je vidio da je nepoznatom čovjeku potrebna pomoć, nije pitao je li on iz njegovog naroda ili iz njegove zemlje i je li njegove vjere, već je prionuo na posao koji je trebalo obaviti. Pokušao mu je olakšati patnje kako je najbolje mogao, stavio gaje na svojeg magarca, odnio u gostionicu i platio za njegov smještaj i liječenje.KS 228.3

Ovaj je Samarijanac, rekao je Krist, bio bližnji onome koga su uhvatili razbojnici. Levit i svećenik prikazuju one u crkvi koji su ravnodušni prema onima kojima je potrebna njihova sućut i pomoć. Ovi su vjernici, usprkos svojem položaju u crkvi, kršitelji Zakona. Samarijanac prikazuje prave Kristove suradnike koji, čineći dobro, slijede Njegov primjer.KS 229.1

Za one koji sažalijevaju nesretne, slijepe, hrome, na-paćene, udovice, siročad i siromahe, Krist kaže da drže Zakon, da će imati vječni život. ... Krist smatra da su sva djela milosrđa, dobročinstva i pažnje prema nesretnima, slijepima, hromima, bolesnima, udovicama i siročadi uči-njena kao Njemu; ova djela sačuvana su u nebeskim izvještajima i bit će nagrađena. S druge strane, bit će napisan izvještaj u knjizi protiv onih koji pokazuju ravnodušnost svećenika i levita prema nesretnima i koji na bilo koji način iskorištavaju nesreću drugih i uvećavaju njihovu patnju da bi iz sebičnih razloga nešto i sami dobili. Bog će svakako platiti za svako nepravedno djelo i svako pokazivanje bezbrižne ravnodušnosti i zanemarivanje napaćenih koji žive među nama. Svatko će na kraju biti nagrađen prema svojim djelima. (3T, str. 511—513)KS 229.2