Nebeska knjiga

Svijetu su potrebni misionari, posvećeni za rad po domovima, i tko god nema misionarskog duha neće biti Supisan u nebeske knjige kao kršćanin. (RH, 23. kolovoza 1892.)KS 102.3

Ako se vjernici pojedinačno ne late ovog posla, oni pokazuju da nemaju živu vezu s Bogom. Pokraj njihovih imena je upisano da su lijeni sluge. (5T, str. 462,463)KS 102.4

U svakom vjerskom pokretu ima i onih koji se, iako znaju da se radi o Božjem djelu, ipak drže po strani, odbijajući uložiti i najmanji napor da bi pomogli. Za takve bi bilo dobro da se sjete izvještaja koji se čuvaju na Nebu — knjige u kojoj ništa nije izostavljeno niti pogrešno zapisano, i iz koje će im se suditi. U njoj je zapisana svaka zanemarena prilika da se obavi neka služba za Boga; ali u njoj je sačuvana i vječna uspomena na svako djelo vjere i ljubavi. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 407,408)KS 102.5

Ujutro 23. listopada 1879. godine, oko dva sata, Duh Gospodnji je počinuo na meni i ja sam ugledala prizore suda koji dolazi. ... Deset tisuća puta deset tisuća bilo je sakupljeno pred velikim prijestoljem na kojem je sjedio netko veličanstvenog izgleda. Pred njim je bilo nekoliko knjiga, a na njihovim koricama bilo je ispisano zlatnim slovima koja su izgledala kao gorući plamen — Vođa Neba. Onda je otvorena jedna od ovih knjiga u kojoj su bila imena onih koji tvrde da vjeruju u istinu. Tog trenutka više nisam vidjela bezbrojne milijune oko prijestolja i samo oni koji su po svojem ispovijedanju bili djeca svjetla i istine, privukli su moju pozornost. ...KS 102.6

Otvorena je druga knjiga u kojoj su bili zapisani grijesi onih koji ispovijedaju istinu. Pod općim zaglavljem za sebičnost dolazio je svaki drugi grijeh. ... Jedna skupina bila je upisana kao teret Zemlji. Dok je prodorno oko Suca počivalo na njima, njihovi grijesi zanemarivanja bili su jasno otkriveni. Blijedih, drhtavih usana priznavali su da su bili izdajice svoje svete dužnosti. Njima su upućivane opomene, oni su imali prilike, ali nisu pazili na njih niti su ih razvijali. Sada su mogli vidjeti da su pogrešno koristili Božju milost. Istina, oni nisu morali iznositi takva priznanja kao neiskreni i potpuno pokvareni ljudi; ali, kao smokva, oni su bili prokleti zato što nisu donijeli rod, zato što nisu iskoristili talente koji su im bili povjereni. Ova skupina je uzvisila svoje “ja” radeći samo za sebične probitke. Oni nisu bogato uzvratili Bogu, nisu odgovorili na Njegove zahtjeve koje im je postavljao. Iako su govorili da su Kristovi sluge, oni nisu dovodili duše k Njemu. Da je Božje djelo ovisilo o njihovim naporima, ono bi izgubilo snagu; jer ne samo da su zadržavali sredstva koja im je Bog pozajmio, već su zadržali i sebe. ... Prepustili su da drugi obave posao u Gospodnjem vinogradu i da nose odgovornost žetve, dok su oni sebično služili svojim vlastitim privremenim probicima. ...KS 103.1

Sudac je rekao: “Svi će biti opravdani vjerom, ali će im se suditi po njihovim djelima.” Kako im je tada njihovo zanemarivanje izgledalo snažno, a kako mudro Božja uredba po kojoj je svakom čovjeku povjeren posao koji treba obaviti da bi unaprijedio djelo i spasio svoje bližnje. Svatko je trebao pokazati živu vjeru u svojoj obitelji i svojem susjedstvu, ljubaznost prema siromašnima, suosjećanje prema napaćenima angažirajući se u misionarskom djelu i pomažući Božje djelo svojim sredstvima. Ali, kao i u slučaju Meroza, Božje prokletstvo počivalo je na njima zbog onoga što nisu učinili. Voljeli su posao koji im je donosio najveći dobitak u ovom životu; i pokraj njihovih imena u knjizi posvećenoj dobrim djelima stajala je žalosna praznina. (4T, str. 384—386)KS 104.1