Ljudi druge boje kože

U ovoj zemlji postoji veliko, neobrađeno polje. Obo-jena rasa, koja broji tisuće i tisuće pripadnika, moli za pozornost i suosjećanje svakog pravog, praktičnog vjer-nika u Kristu. Ovi ljudi ne žive u stranoj zemlji i oni se ne klanjaju idolima od drveta i kamena. Oni žive među nama i često je preko svjedočenja Svetoga Duha Bog po-kušao skrenuti našu pozornost na njih, govoreći nam da su ovdje zanemarena ljudska bića. Ovo široko polje leži pred nama neobrađeno i traži svjetlo koje je dano nama. (8T, str. 205)KS 259.1

Između bijelaca i crnaca podignuti su zidovi razdvajanja. Ovi zidovi predrasuda sami će se srušiti kao jerihonski zidovi ako kršćani budu slušali Božju riječ koja im naređuje da iznad svega ljube Gospodina, a nepristrano svoje bližnje. ... Neka svaka crkva čiji vjernici tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijeme, pogleda na ovu zanemarenu, potlačenu rasu koja je zbog ropstva bila lišena prednosti da misli i radi za sebe. (RH, 17. prosinca 1895.)KS 259.2

Prionimo na posao za južnjake. Ne budimo zadovolj-ni samo promatranjem i davanjem prijedloga koji nikad nisu ostvareni, već učinimo nešto od srca za Gospodina da ublažimo jad naše obojene braće. (RH, 4. veljače 1896.)KS 259.3

Ime crnog čovjeka upisano je u Knjigu života pokraj imena bijelog čovjeka. Svi su jedno u Kristu. Rođenje, položaj ili boja ne mogu uzdići ili poniziti ljude. Karakter čini čovjeka. Ako čovjek crvene boje kože, Kinez ili Afrikanac preda svoje srce Bogu u poslušnosti i vjeri, Isus ga ne ljubi manje zbog njegove boje. On ga naziva svojim ljubljenim bratom. (SW, str. 8, 20. ožujka 1891.)KS 259.4

Dolazi dan kada bi zemaljski kraljevi i gospoda rado zamijenili mjesta s najprezrenijim Afrikancem koji se uhvatio za evanđeosku nadu. (S W, str. 8, 20. ožujka 1891.)KS 260.1

Bog se ne brine manje za duše afričke rase koje bi se mogle pridobiti da Mu služe, nego što se brinuo za Izrael. On traži mnogo više od svojeg naroda nego što mu je on pružio u misionarskom radu među ljudima s Juga u svim slojevima, a osobito među obojenom rasom. Zar nemamo još veću obvezu raditi za obojene nego za one kojima je život bio naklonjeniji? Tko je držao ovaj narod u ropstvu? Tko ih je držao u neznanju? ... Ako je rasa degradirana, ako su zaostali u navikama i ponašanju, tko ih je učinio takvima? Zar im bijelci nisu dužni? Nakon toliko nepravde koja im je učinjena, zar ne bi trebalo uložiti ozbiljan napor da se podignu? Istina im se mora odnijeti. I oni moraju spašavati duše kao i mi. (SW, str. 11,12; 20. ožujka 1891.)KS 260.2