Umjerenost

Kada bi svako Božje dijete moglo shvatiti daje za rad u Božjem djelu potrebno biti umjeren u jelu, oblačenju i radu! Kada radnika već duže vrijeme tište rad i brige, i kad je premoren umno i tjelesno, on se treba skloniti na stranu i malo odmoriti, ne zbog sebičnog zadovoljstva, već da bi se mogao bolje pripremiti za buduće dužnosti. Mi imamo budnog neprijatelja koji nam je uvijek za petama s namjerom da iskoristi svaku slabost i postigne uspjeh svojim kušnjama na zlo. Kada je um prenapregnut i tijelo oslabljeno, on to može iskoristiti i pritisnuti dušu najžešćim kušnjama, da bi slomio Božje dijete. Neka onaj koji radi za Boga čuva svoju snagu; kada se umori od napornog rada koji mora obaviti, neka se skloni na stranu, odmori i razgovara s Isusom. (RH, 14. studenoga 1893.)KS 294.4

Zloupotrebljavajući svoje tjelesne snage, mi skraću-jemo vrijeme koje bismo u svojem životu mogli iskoristi na slavu Božjem imenu i onesposobljavamo sebe da do-vršimo djelo koje nam je Bog povjerio. Dopuštajući sebi stvaranje štetnih navika - da ostajemo budni do kasnih sati, da zadovoljavamo apetit na štetu zdravlja, mi sami ugrožavamo svoje snage. Zanemarujući tjelovježbu, pre-opterećujući um ili tijelo, unosimo neravnotežu u svoj živčani sustav. Oni koji krše prirodne zakone i tako skraćuju svoj život, a sebe onesposobljavaju za službu, krivi su jer time potkradaju Boga i svoje bližnje! Bog ih je poslao u svijet da budu na blagoslov bližnjima, a oni sami svojim postupcima uskraćuju sebi tu mogućnost i sebe onesposobljavaju da učine čak i ono što su mogli učiniti u kraćem vremenskom razdoblju koje im je preostalo. Gospodin nas proglašava krivcima kada svojim štetnim navikama uskratimo svijetu dobro koje je mogao dobiti. (Isusove usporedbe, str. 234,235)KS 295.1

Naš Bog je milostiv, pun sažaljenja i jasan u svim svojim zahtjevima. On neće tražiti od nas da činimo nešto što će doprinijeti da izgubimo zdravlje ili što će oslabiti spo-sobnosti našeg uma. On ne želi da radimo pod pritiskom i napregnuti dok se ne iscrpimo i ne iznurimo svoje živce. Bog nam je dao razum i On očekuje da pokažemo razum i postupamo u skladu sa zakonima života koji su u nas usađeni, slušajući ih da bismo imali dobro uravnoteženu organizaciju. Dan ide za danom i svaki dan donosi svoje odgovornosti i dužnosti, ali posao koji pripada sutrašnjici ne smije se utrpati u današnjicu. Radnici u Božjem djelu trebaju osjetiti kako je svet Njegov karakter i danas se trebaju pripremiti za sutrašnji posao razumnim upošljavanjem svojih mogućnosti. (RH, 7. studenoga 1893.)KS 295.2