Važnost obiteljskog oltara
Vi koji govorite da ljubite Boga, vodite Isusa sa so-bom kamo god idete; i kao patrijarsi u staro doba, podi-gnite oltar Gospodinu gdje god postavite šator. U ovom je pogledu potrebna reforma — reforma koja će biti duboka i široka. (5T, str. 320,321)KS 249.2
Sotona čini veliki napor da pripadnike Božjeg naroda odvoji od Boga; i on uspijeva u svojoj nakani kada se vjerski život guši u poslovnim brigama, kada tako zaokupi njihov um poslom da nemaju vremena čitati Bibliju, moliti se u tajnosti i prinijeti žrtve hvale i zahvalnosti na oltar ujutro i uvečer. (5T, str. 426)KS 249.3
Neka obiteljska bogoslužja budu privlačna i zanimlji-va. (5T, str. 335)KS 249.4
Ona (djeca) trebaju biti poučena da poštuju trenutke molitve; od njih treba tražiti da ujutro ustanu i prisustvuju obiteljskom bogoslužju. (5T, str. 424)KS 249.5
Vjeru treba učiniti privlačnom za djecu, a ne odboj-nom. Trenutke obiteljskog bogoslužja treba učiniti najsretnijim vremenom u danu. Neka tekst iz Pisma bude dobro odabran i jednostavan; neka se djeca pridruže u pjesmi, a molitve neka budu kratke i konkretne. (SW,13. lipnja 1905.)KS 250.1
Za obiteljskim stolom i oltarom gosti su dobrodošli. Vrijeme molitve ostavlja dojam na one kojima je pruženo gostoprimstvo, a čak i jedan posjet može značiti spasenje duše od smrti. Za ovaj posao Gospodin daje račun govoreći: “Ja ću platiti.” (6T, str. 347)KS 250.2
Djecu treba učiti da poštuju i uživaju u trenucima molitve. Prije nego što napusti kuću i krene na posao, cijela obitelj treba uputiti žarku molitvu Bogu da ih čuva tijekom dana. Dođite u poniznosti sa srcem punim nježnosti i s osjećajem da su pred vama i pred vašom djecom kušnje i opasnosti; u vjeri ih privedite oltaru, usrdno moleći da se Gospodin brine za njih. Službujući anđeli čuvat će djecu koja su tako posvećena Bogu. Dužnost je kršćanskih roditelja da ujutro i uvečer ozbiljnom molitvom i ustrajnom vjerom podignu ogradu oko svoje djece. Ona trebaju tako živjeti da bi ugodila Bogu. (1T, str. 397,398)KS 250.3
Abraham, “prijatelj Božji”, nama je ostavio vrijedan primjer. Njegov je život bio život vjere. Kad god je podi-zao svoje šatore, u blizini je podizao i žrtvenik i pozivao sve u taboru na jutarnje i večernje žrtve. Žrtvenici su ostajali i nakon što su šatori uklonjeni. U godinama koje su slijedile, medu Kanaancima je bilo onih koje je Abraham poučio u vjeri, i kad su oni došli do žrtvenika, oni su znali tko je tu bio prije njih, a kad je on podizao svoj šator, on bi popravljao žrtvenik i služio živome Bogu. (Patrijarsi i proroci, str. 99)KS 250.4