Hvatanje apostola i njihovo suđenje

Ovakvo propovijedanje Hristovog uskrsnuća i naglašavanje da će Njegovom smrću i Njegovim uskrsnućem svi mrtvi konačno biti podignuti iz svojih grobova duboko je uznemirilo sadukeje. Osjećali su da je njihovo omiljeno učenje u opasnosti i njihov ugled na kocki. Neki od visokih službenika u hramu i kapetan hramske straže bili su sadukeji. Kapetan, uz pomoć nekolicine sadukeja, uhvatio je apostole i bacio ih u tamnicu, izgovarajući se da je već kasno da bi se njihov slučaj raspravio te večeri.IO 186.3

Sljedećeg dana Ana i Kajafa, zajedno s ostalim dostojanstvenicima hrama, okupili su se da sude zatvorenicima, koje su onda izveli pred njih. U toj istoj dvorani, pred tim istim ljudima, Petar se sramno odrekao svoga Gospoda. Sve se to jasno vratilo u sjećanje apostolu kada se pojavio na svom suđenju. Dobio je sada priliku da popravi svoje ranije kukavičko zlodjelo.IO 187.1

Okupljeni su se sjetili uloge koju je Petar imao prilikom suđenja svom Učitelju, pa su pomislili da ga mogu zaplašiti prijetnjama (250) da će biti zatvoren i ubijen. Međutim, Petar koji se odrekao Hrista u času Njegove najveće potrebe bio je nagli, samopouzdani učenik, i veoma se razlikovao od Petra koji se toga dana našao pred Sanhedrimom na ispitivanju. Petar se obratio; nije se više uzdao u sebe, nije se više oholo hvalisao. Bio je pun Svetoga Duha i Njegovom snagom postao je čvrst kao stijena, hrabar, iako skroman, i veličao je Hrista. Bio je spreman da ukloni mrlju svoga otpadništva uzvisujući ime kojega se nekada odrekao.IO 187.2