Mojsije popušta nestrpljenju

„I Mojsije i Aron sazvaše zbor pred stijenom; i on im reče: slušajte sada, vi buntovnici, treba li da vam mi izvedemo vodu iz ove stijene? I podiže Mojsije ruku svoju, i udari štapom svojim po stijeni dva puta: i iziđe voda izobilno, i napi se zbor i stoka njihova. A Gospod reče Mojsiju i Aronu: zato što mi ne vjerovaste, zato što ne uzdigoste moju svetost pred očima sinova Izraelovih, zato nećete dovesti ovaj zbor u zemlju koju sam im dao.”IO 119.5

Ovde je Mojsije sagriješio. Umorio se već od stalnog gunđanja naroda protiv sebe, pa je na Gospodnju zapovijest uzeo štap i, umesto da progovori stijeni, kao što mu je Gospod zapovjedio, udario je stijenu štapom dva puta, pošto je rekao: „Treba li da vam mi izvedemo vodu iz ove stijene?” Ovde je progovorio nemudro usnama svojim. Nje rekao: Bog će vam sada dati novi dokaz svoje moći i učiniće da dobijete vodu iz stijene! Nije pripisao (165) moć i slavu Bogu što je učinio da ponovo poteče voda iz čvrste stijene, pa nije ni uzvisio Boga pred narodom. Zbog tog Mojsijevog promašaja Bog mu nije mogao dozvoliti da odvede narod u Obećanu zemlju.IO 120.1

Ova potreba za pokazivanjem Božje moći učinila je da se događaj pretvori u veliku svečanost, pa su je Mojsije i Aron morali iskoristiti da ostave povoljan utisak pred cijelim narodom. Međutim, Mojsije je bio uzrujan, pun nestrpljenja i gnjeva prema narodu, zbog njihovog gunđanja, pa je rekao: „Slušajte sada, vi buntovnici, treba li da vam mi izvedemo vodu iz ove stijene?” Govoreći tako, on je stvarno pristao uz gunđanje Izraela, priznao im da imaju pravo i da ih je zaista on izveo iz Egipta. Bog je narodu oprostio i mnogo veće pogreške nego što je bila ova Mojsijeva, ali On nije mogao da posmatra grijeh vođe svoga naroda istim očima kao i grijeh naroda. Nije mogao da zanemari Mojsijev grijeh i da mu dozvoli da uđe u Obećanu zemlju.IO 120.2

Gospod je ovdje pružio svom narodu neoboriv dokaz da je upravo On, koji je izveo tako prekrasno oslobođenje i izveo ih iz egipatskog ropstva, bio moćni Anđeo, a ne Mojsije, koji je išao pred njima na svim njihovim putovanjima i o kojemu je sam Bog rekao: „Gle, šaljem pred tobom anđela da te čuva na putu i da te dovede na mjesto koje sam ti pripremio. Čuvaj ga se i slušaj glas njegov; ne izazivaj ga, jer ti neće oprostiti prijestupe tvoje: jer je moje ime u njemu.” (2.Mojsijeva 23,20.21)IO 120.3

Mojsije je slavu koja je pripadala Bogu pripisao sebi i tako doprinio da postane neophodno da Bog u njegovom slučaju učini nešto što će zauvijek ućutkati buntovni Izrael, naime, da ih nije Mojsije izveo iz Egipta, (166) već sam Bog. Gospod je Mojsiju povjerio odgovornost da vodi Njegov narod, dok je istovremeno moćni Anđeo išao pred njima na svim njihovim putovanjima i određivao sve njihove puteve. Zato što su bili tako spremni da zaborave da ih Bog vodi preko svoga Anđela, i da čovjeku pripišu ono što je samo Božja sila mogla da obavi. On ih je kušao i isprobavao da vidi hoće li mu biti poslušni. Pali su na svakom ispitu. Umjesto da mu vjeruju, da priznaju Boga koji je posuo njihove puteve dokazima svoje moći i posebnim zalozima svoga staranja i svoje ljubavi, oni mu nisu vjerovali i pripisali Mojsiju svoj izlazak iz Egipta, optužujući ga za sve svoje nevolje. Mojsije je podnosio njihovu tvrdovratost sa zavidnom strpljivošću. U jednom trenutku čak su zaprijetili da će ga zasuti kamenjem.IO 120.4