Smrt mučenika

Na ove riječi, sveštenici i glavari su od gnjeva izgubili vlast nad sobom. Postali su sličniji divljim krvožednim zvijerima nego ljudskim bićima. Oborili su se na Stefana, škrgučući zubima. Ali se on nije uplašio; očekivao je tako nešto. Njegovo lice je ostalo smireno, zablistalo je anđeoskom svjetlošću. Razbješnjeli sveštenici i uzbuđeno mnoštvo nisu mogli da ga ispune užasom. „Ali on, pun Duha Svetoga, pogledavši nepokolebljivo prema nebu, ugleda slavu Božju i Isusa kako stoji s desne strane Boga, i reče: gle, vidim nebo otvoreno i Sina čovječjega kako stoji s desne strane Boga!”IO 197.3

Sve ono što se dešavalo oko njega, odjednom je nestalo s njegovih očiju; (265) vrata Neba širom su se otvorila i Stefan je, pogledavši unutra, vidio slavu Božjega dvora, i Hrista, koji kao da je tek ustao sa svoga prijestolja, spreman da pomogne svome sluzi kojemu je neposredno predstojalo da pretrpi mučeništvo imena Njegova radi. Kada je Stefan objavio slavni prizor koji se ukazao pred njime, bilo je to više nego što su njegovi protivnici mogli da izdrže. Zatisnuli su svoje uši, da ne čuju njegove riječi, i, uz glasnu viku, složni i puni bijesa bacili se na njega. „I zasipahu kamenjem Stefana, koji prizivaše Boga i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! I kleče i povika velikim glasom: Gospode, nemoj im pripisati grijeh ovaj. I kada to reče, zaspa.”IO 198.1

Usred agonije ove najsurovije smrti vjerni mučenik se, kao i njegov božanski Učitelj, molio za svoje ubice. Od svjedoka, koji su optuživali Stefana, zahtijevalo se da prvi bace kamen na njega. Ti ljudi su stavili svoje plašteve kraj nogu Saula, koji je aktivno učestvovao u raspravi i pristao na zatvorenikovu smrt.IO 198.2

Stefanovo mučeništvo je ostavilo neizbrisiv utisak na sve koji su posmatrali taj prizor. Bio je to gorak ispit za Crkvu, ali je doveo do Saulovog obraćenja. Vjera, nepokolebljivost i proslavljanje mučenika nikako mu nisu odlazili iz sjećanja. Pečat Božji na njegovom licu, njegove riječi, koje su prodrle do dubine duše svima koji su ih čuli, osim onih koji su otvrdnuli zbog protivljenja svjetlosti, ostali su u sjećanju gledalaca, i svjedočile za istinitost onoga što je on objavljivao.IO 198.3

Stefanu nije bila izrečena nikakva zakonita presuda, ali su rimske vlasti bile potkupljene visokim svotama novca da ne istražuju taj slučaj. Izgleda kao su Saula prizori Stefanovog suđenja i smrti nadahnuli nekom očajničkom revnošću. Kao da se(266) ispunio nekim žestokim gnjevom zato što je potajno bio uvjeren da je Stefan uživao visoku čast u Božjim očima dok je istovremeno bio prezren od ljudi.IO 198.4

Nastavio je da progoni Božju Crkvu, progoneći vjernike, hvatajući ih po kućama i predajući ih sveštenicima i glavarima da budu bačeni u tamnicu ili pobijeni. Njegova revnost u nastavljanju progonstva užasnula je hrišćane u Jerusalimu. Rimske vlasti nisu ulagale nikakve posebne napore da zaustave to surovo djelo, pa su čak potajno pomagale Jevrejima da bi ih primirile i pridobile njihovu naklonost.IO 198.5

Učeni Saul je bio samo oruđe u rukama Sotone da nastavi njegovu pobunu protiv Božjega Sina; ali je moćniji od Sotone izabrao Saula da zauzme mjesto mučenika Stefana i da radi i da trpi imena Njegova radi. Saul je kao čovjek uživao visok ugled u očima Jevreja, i zbog svog obrazovanja i zbog revnosti u progonjenju vjernika. On nije bio član Sanhedrina sve do smrti Stefana, ali je tada izabran za člana tog vijeća zbog uloge koju je odigrao tom prilikom.IO 199.1