Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Istorija Otkupljenja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Luter pred Saborom

    I konačno se Luter našao pred Saborom. Imperator je sjedio na prijestolju. Bio je okružen najuglednijim ličnostima u imperiji. Nikada se nijedan čovjek nije pojavio pred veličanstvenijim skupom od ovoga pred kojim je Martin Luter morao da odgovara za svoju vjeru.IO 259.4

    Već je i sama činjenica da je uspio da se pojavi značila pobjedu vjere. Da čovjek kojega je papa prokleo treba da se pojavi na sudu pred drugim tribunalom stvarno je značila odbacivanje pontifeksove vrhovne vlasti. Reformator, stavljen pod prokletstvo, čovjek kojemu je papa oduzeo pravo da pripada ljudskom društvu, dobio je carsku zaštitu i priliku da bude saslušan pred najvišim dostojanstvenicima nacije. Rim mu je zapovjedio da ućuti, a on se spremao da progovori u prisutnosti hiljada ljudi okupljenih sa svih strana, iz cijelog hrišćanstva. Smiren i spokojan, a ipak veličanstveno hrabar i plemenit, stajao je kao Božji svjedok pred velikanima ove zemlje. Luter je dao odgovor smirenim i skromnim glasom, bez vikanja ili uzbuđenja. Njegov nastup je bio uzdržan i pun poštovanja, ali je pokazivao sigurnost i radost kojima je iznenadio okupljene.IO 260.1

    Oni koji su tvrdoglavo zatvarali svoje oči pred svjetlošću, odlučni da se ne daju osvjedočiti istinom, bili su bijesni zbog siline Luterovih riječi. Kada je prestao da govori, predstavnik Sabora mu je ljutito prigovorio: „Niste dali odgovor na pitanje koje vam je bilo postavljeno...Od vas se zahtijeva da date jasan i precizan odgovor... Hoćete li se ili se nećete odreći?”IO 260.2

    Reformator je odgovorio: „Pošto vaše najuzvišenije veličanstvo i vaše visoko dostojanstvo zahtijevaju od mene (347) jasan, jednostavan i precizan odgovor, ja ću vam ga dati i on glasi ovako: ja ne mogu podrediti svoju vjeru ni papi ni saborima, jer je jasno kao dan da su često griješili i suprotili se jedni drugima. Ukoliko, dakle, nisam osvjedočen svjedočanstvom Pisma ili najjasnijim rasuđivanjem, ukoliko nisam osvjedočen uz pomoć tekstova koje sam citirao, i ukoliko oni ne pokažu da moja savjest ostaje vezana uz Riječ Božju, ja se ne mogu i neću odreći, jer nije sigurno za hrišćanina da govori nasuprot svojoj savjesti. Tu ja stojim i ne mogu drukčije; tako mi Bog pomogao. Amin!”IO 260.3

    I tako je ovaj pravedni čovjek ostao na sigurnom temelju Božje Riječi. Nebeska svjetlost je obasjavala njegovo lice. Njegova veličina i neporočnost njegovog karaktera, njegova smirenost i radost u srcu, sve se to pokazalo pred svima dok je on svjedočio protiv sila zablude i o nadmoćnosti vjere koja je pobedila svijet.IO 260.4

    Čvrst kao stijena je stajao, dok su se najsnažniji talasi svjetovne sile nemoćno odbijali od njega. Jednostavna snaga njegovih riječi, njegovo neustrašivo držanje, njegovo smireno, rječito izražavanje, neukrotiva odlučnost koja se pokazivala u svakoj riječi i djelu, sve je to ostavilo dubok utisak na cijeli skup. Bilo je očigledno da ga niko ne može nagovoriti, ni obećanjima ni prijetnjama, da se pokori vlasti Rima.IO 261.1

    Hrist je progovorio preko Luterovog svjedočenja sa siliom i veličinom koja je za neko vrijeme i prijatelje i neprijatelje ispunjavala strahopoštovanjem i divljenjem. Božji Duh je bio prisutan na tom saboru, utičući na srca velikana cijele imperije. Nekoliko knezova je otvoreno priznalo pravednost Luterovog djela. Mnogi su bili osvjedočeni u istinu, ali je kod nekih to osvjedočenje bilo kratkotrajne (348) prirode. Postojala je i jedna grupa koja u to vrijeme nije otkrila svoje osvjedočenje, ali koja je, proučivši sama za sebe Sveto pismo, kasnije u budućnosti s velikom smjelošću stala na stranu Reformacije.IO 261.2

    Izborni knez Fridrih s velikim strahovanjem je gledao na Luterovo pojavljivanje pred saborom, i sa dubokim uzbuđenjem je slušao njegovo izlaganje. Radovao se doktorovoj hrabrosti, čvrstini i samopouzdanju i bio je ponosan što igra ulogu njegovog zaštitnika. Uporedio je strane u sukobu i vidio da mudrost papa, kraljeva i prelata ništa ne vrijedi pred silom istine. Romanizam je doživio poraz koji će se osjećati među svim narodima i u sva vremena.IO 261.3

    Da je reformator ustuknuo u samo jednom pitanju, Sotona i njegove vojske bi postigli pobjedu. Međutim, njegova nepokolebljiva čvrstina je bila sredstvo da se Crkva oslobodi i da počne nova i bolja era. Uticaj toga jednoga čovjeka, koji se usudio da razmisli i da djeluje samostalno u vjerskim pitanjima, trebalo je da djeluje na Crkvu i na svijet, ne samo u njegovo vrijeme, već i u svim budućim naraštajima. Njegova čvrstina i vjernost će hrabriti ostale sve do kraja vremena, koji će prolaziti kroz slična iskustva. Moć i veličanstvo samoga Boga uzdigli su se iznad sabora ljudi, iznad Sotonine moćne sile.IO 261.4

    Vidjela sam da je Luter bio vatren i revnostan, neustrašiv i smion u ukoravanju grijeha i u zastupanju istine. Nije obraćao pažnju na zle ljude ili na demone; znao je da na svojoj strani ima Onoga koji je moćniji od svih njih. Luter je imao revnosti, hrabrosti, smjelosti, ali je ponekad bio u opasnosti da ide u krajnost. Međutim, Bog je podigao Melanhtona, koji je po karakteru bio njegova suprotnost, da pomogne Luteru u usmjeravanju djela Reformacije. Melanhton je bio plašljiv, stidljiv, oprezan i imao je (349) veliko strpljenje. Bio je veoma mio Gospodu. Njegovo poznavanje Pisma bilo je veliko, njegovo rasuđivanje i mudrost na visokom nivou. Njegova ljubav prema Božjem djelu bila je ista kao i Luterova. Srca ove dvojice ljudi Bog je povezao, bili su nerazdruživi prijatelji. Luter je bio od velike pomoći Melanhtonu kada je ovaj bio u opasnosti da bude strašljiv ili polagan, a Melanhton je sa svoje strane priskakao u pomoć Luteru kada je ovaj bio u opasnosti da djeluje suviše brzo i nepromišljeno.IO 261.5

    Melanhtonova dalekosežna opreznost često je odvraćala nevolje koje bi zadesile djelo reforme da je odluka bila prepuštena samo Luteru; a često djelo ne bi ni išlo naprijed da je Melanhton imao priliku da sam odlučuje. Mudrost Božja se pokazala kada je izabrao tu dvojicu ljudi da obavljaju i unapređuju delo Reformacije.IO 262.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents