U Salamunovom hramu

Pošto je završio građenje Hrama, Salamun je sazvao izraelske starješine i najuticajnije ljude u narodu da prenesu kovčeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova. Oni ljudi su se posvetili Bogu i s velikom ozbiljnošću i pobožnošću išli za sveštenicima koji su nosili kovčeg. „I prenesoše kovčeg Gospodnji i šator od sastanka i sve svete sudove koji bijahu u šatoru, sve to prenesoše sveštenici i Leviti. I car Salamun i sav zbor Izraelov, koji se sabra k mjemu, bijahu s njime pred kovčegom, prinoseći ovce i volove, kiji se ne mogu ni kazati ni izbrojati od mnoštva.”IO 140.3

Solomun je slijedio primjer svoga oca Davida. Svakih šest koraka prinosio je žrtvu. Sa pjesmama i muzikom i velikom svečanošću, „sveštenici unesoše končeg zavjeta Gospodnjega na mjesto njegovo, u unutrašnjost doma, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. Jer heruvimi raširiše dva krila svoja nad mjestom (193) kovčega, i zaklanjahu heruvimi kovčeg i poluge njegove odozgo.”IO 140.4

Najsjajnije svetilište je bilo podignuto, prema planu koji je bio pokazan Mojsiju na gori i koji je kasnije Gospod pokazao Davidu. Zemaljsko svetilište je bilo načinjeno po uzoru na nebesko. Osim heruvima iznad kovčega, Solomun je načinio i druga dva mnogo veća anđela, koji su stajali sa oba kraja kovčega, predstavljajući nebeske anđele koji uvijek čuvaju Božji zakon. Nije moguće opisati ljepotu i sjaj ovog šatora. Ovamo, kao i u šator, sveti kovčeg je bio unesen na svečan način, uz mnogo poštovanja, i postavljen na svoje mjesto ispod krila dva dostojanstvena heruvima koji su stajali na podu.IO 141.1

Sveti hor je sjedinio svoje glasove sa svim vrstama muzičkih instrumenata slaveći Boga. I dok su glasovi, u skladu s muzikom instrumenata, odjekivali hramom i prenosili se vazduhom kroz cijeli Jerusalim, oblak Božje slave je obuhvatio dom, kao što je nekada ispunio šator. „I dogodi se, kada sveštenici izađoše iz svetog mjesta, da oblak napuni dom Gospodnji, tako da sveštenici ne mogoše stajati da služe zbog oblaka; jer slava Gospodnja ispuni dom Gospodnji.”IO 141.2

Car Salamun je stajao na bronzanom podnožju pred oltarom i blagosiljao narod. Onda je kleknuo i podigao svoje ruke, izgovarajući ozbiljnu i svečanu molitvu Bogu dok je zbog prignuo svoje lice prema zemlji. Pošto je Salamun završio svoju molitvu, čudesni oganj je pao s neba i pojeo žrtvu.IO 141.3

Nesreća koju je Bog nagovijestio da će zadesiti hram zbog grijeha Izraela, ukoliko Njegov narod (194) bude otišao od Njega, zaista se dogodila nekoliko stotina godina poslije građenja hrama. Bog je obećao Salamunu, ukoliko ostane vjeran, i ukoliko njegov narod bude poštovao sve Njegove zapovijesti, da će slavni hram stajati vječno u svoj svojoj slavi kao dokaz napretka i uzvišenih blagoslova koji će počivati na Izraelu zbog njegove poslušnosti.IO 141.4