Eva postaje kušač

Onda je i sama uzabrala roda za sebe i jela, zamišljajući da osjeća oživljavajući snagu nekog novog i uzvišenijeg postojanja kao posljedicu osvježavajućeg uticaja zabranjenog ploda. Nalazila se u stanju nekog čudnog i neprirodnog uzbuđenja dok je prilazila svome mužu s naručjem punim zabranjenoga ploda. Prenijela mu je mudro objašnjenje zmije i poželjela da ga odmah odvede do drveta poznanja dobra i zla. Kazala mu je da je već okusila ploda i da je, umjesto svijesti o ikakvom približavanju smrti, osjetila samo ugodno, radosno uzbuđenje. Čim je postala neposlušna, Eva se pretvorila u moćnog medija pozvanog da izazove pad svoga muža.IO 22.1

Vidjela sam žalost koja se pokazala na Adamovom licu. Izgledao mi je uplašen i zaprepašćen, kao da se neka velika borba vodi u njegovim mislima. Kazao je Evi (35) da je skoro potpuno siguran da se srela s neprijateljem na kojega su bili upozoreni, i da će, ukoliko je to istina, ona morati da umre. Ona ga je počela uvjeravati da ne osjeća nikakve zle posljedice, već neki ugodan uticaj, pa ga je pozvala da i sam uzme i jede.IO 22.2

Adam je dobro shvatio da je njegova pratilja prekršila jedinu zabranu koja im je bila postavljena kao proba njihove vjernosti i ljubavi. Eva je ponovila da je zmija kazala da oni sigurno neće umrijeti, i da su te riječi sigurno vjerodostojne, jer ona ne osjeća nikakav znak Božjeg nezadovoljstva, već samo neki ugodan uticaj, kakav su po njenom mišljenju osjećali i anđeli.IO 23.1

Adam se požalio što je Eva otišla iz njegove blizine, ali je djelo već bilo učinjeno. Morao se odvojiti od one u čijem je društvu toliko uživao. Kako da to dozvoli? Njegova ljubav prema Evi je bila snažna. Krajnje obeshrabren, odlučio je da podijeli njenu sudbinu. Smatrao je Evu dijelom sebe, i ako ona mora da umre, i on će umrijeti s njome, jer ne može podnijeti pomisao da bude odvojen od nje. Nedotajalo mu je vjere u milostivog i dobrodušnog Stvoritelja. Nije pomislio da bi Bog, koji ga je stvorio od praha zemaljskoga i dao mu živ, prekrasan oblik, koji je stvorio i Evu da bude njegova pratilja, mogao nadomjestiti njezin gubitak. Osim toga, zar riječi te premudre zmije ne bi mogle da budu tačne? Eva je stajala pred njime, isto onako privlačna i prekrasna, i naizgled isto tako bezazlena, kao i prije svog djela neposlušnosti. Izražavala je veću, uzvišeniju ljubav prema njemu nego prije svoje neposlušnosti, i sve je to bilo posljedica ploda koji je pojela! Nije vidio na njoj nikakvog znaka smrti. Ona mu je govorila o ugodnom djelovanju ploda, o svojoj vatrenoj ljubavi prema njemu, i on je odlučio da pretrpi posljedice. Uhvatio je plod i brzo ga pojeo i slično Evi nije osjetio nikakve neposredne neugodne posljedice.IO 23.2

Eva je smatrala sebe sposobnom da vidi razliku između onoga što je pravo i onoga što je zlo. Laskava nada u postizanje višeg nivoa znanja navelo ju je da pomisli da je zmija njezin posebni prijatelj, prijatelj koji se veoma trudi oko njezinog dobra. Da je potražila svoga muža, da su zajedno prenijeli Stvoritelju riječi zmije, odmah bi bili izbavljeni od njegovog lukavog kušanja. Gospod ne bi dozvolio da ispituju plod drveta poznanja dobra i zla, jer bi tada bili izloženi lukavstvu prerušenog Sotone. Znao je da bu bili savršeno sigurni da nisu dirali plod.IO 23.3