Trideset i četvrto poglavlje—Odanost Bogu U Progonstvu

Apostoli su nastavili svoje djelo milosti, liječeći bolesne i s velikom silom objavljujući raspetog i uskrslog Spasitelja. Veliki broj ljudi se neprestano pridruživao Crkvi krštenjem, ali od onih koji nisu bili jedne misli i jednoga srca s Hristovim sljedbenicima niko se nije usuđivao da im pristupi. Mnogi su dolazili u Jerusalim, donoseći svoje bolesnike i one koji su bili opsjednuti nečistim duhovima. Mnogi paćenici su bili polagani na ulice u vrijeme kada će Petar i Jovan tuda prolaziti da bar sjenka jednoga od njih padne na njih i da se tako izliječe. Sila uskrslog Spasitelja je zaista osjenila apostole i oni su činili znake i čuda, tako da se svakoga dana umnožavao broj vjernika.IO 189.1

Sve to je veoma zbunjivalo i zabrinjavalo sveštenike i glavare, a posebno one među njima koji su pripadali sadukejima. Znali su da će, ako apostolima bude dozvoljeno da propovjedaju uskrslog Spasitelja i da čine čuda u Njegovo ime, svi odbaciti njihovo učenje da nema uskrsnuća mrtvih i da će zato i njihova sekta uskoro izumrijeti. Fariseji su opet vidjeli da je cilj njihovog propovijedanja da potkopaju judejske ceremonije i da obezvrijede prinošenje žrtava. Njihovi dotadašnji napori da ućutkaju ove propovjednike bili su uzaludni, ali su sada čvrsto odlučili da učine kraj nemirima. (254)IO 189.2