Pedeset i prvo poglavlje—Vijest Drugog Anđela

Crkve koje su odbile da prime vijest prvog anđela odbacile su svjetlost s Neba. Ta vijest im je bila upućena u milosti da ih podigne da uvide svoje pravo stanje svjetovnosti i otpada i da se pripreme da sretnu svoga Gospoda.IO 272.1

Poruka prvog anđela bila je objavljena da bi se Hristova Crkva odvojila od pokvarenog uticaja svijeta. Međutim, veze, koje su, čak i one koji su se izdavali za hrišćane, povezivale sa svijetom bile su mnogo čvršće od onih koje su ih vukle prema Nebu. Oni su odlučili da slušaju glasove svjetovne mudrosti, i da se odvrate od vijesti istine koja je stavila na probu njihova srca.IO 272.2

Bog upućuje svoju svjetlost da bi je ljudi prihvatili i poslušali, a ne da bi je prezreli i odbacili. Svjetlost koju On šalje postaje tama za one koji je ne poslušaju. Kada Božji Duh prestane da upisuje istinu u srce čovjeku, onda svako slušanje postaje uzaludno, i svako propovijedanje bez rezultata.IO 272.3

Kada su Crkve odbacile Božji savjet time što su odbile vijest o drugom dolasku, i Gospod je njih odbacio. Poslije prvog anđela došao je drugi, koji je objavljivao: „Pade, pade Vavilon, grad veliki, jer je učinio da svi narodi piju od vina gnjeva zbog bluda njegova.” (Otkrivenje 14,8) Čekaoci drugog dolaska su shvatili da ova vijest najavljuje (364) moralni pad crkava zbog njihovog odbacivanja prve vijesti. Poruka: „Pade, pade Vavilon...” bila je objavljena u ljeto 1844. godine, i imala je kao posljedicu da se oko pedeset hiljada ljudi povuklo iz tih Crkava.IO 272.4

Oni koji su propovijedali prvu vijest nisu namjeravali niti očekivali da će doći do podjele u Crkvama ili do obrazovanja novih nezavisnih organizacija. Kaže Vilijam Miler: „U cjelokupnom svom radu nikada nisam imao želju ili pomisao da uspostavim neku odvojenu grupu izvan postojećih denominacija, ili da ukažem prednost nekoj od njih na račun drugih. Želio sam da budem na blagoslov svima. Smatrajući da će se svi hrišćani radovati mogućnosti Hristovog dolaska, i da oni koji ne gledaju onako kako ja gledam neće zato ništa manje voljeti one koji prihvate ovu doktrinu, nisam ni pomišljao da će se ikada pokazati potreba za nekim zasebnim sastancima. Moj cjelokupni cilj bila je želja da obraćam duše Bogu, da obavijestim svijet o sudu koji se približava, i da pokrenem svoje bližnje da obave onu pripremu srca koja će ih osposobiti da dočekaju svoga Boga u miru. Velika većina onih koji su se obratili mojim radom priključila se postojećim Crkvama. Kad bi se pojedinci obratili meni da me upitaju kakva je njihova dužnost, uvijek sam im govorio da idu tamo gdje će se osjećati kao kod kuće; i, upućujući takve, nikada nisam nijednoj Crkvi davao prednost.”IO 272.5

Neko vrijeme mnoge Crkve su odobravaće njegov rad, ali kada su se odlučile protiv istine o drugom dolasku, poželjele su da suzbiju svaku raspravu o toj temi. Oni koji su prihvatili doktrinu bili su na taj način stavljeni na veliku probu i bili su zbunjeni. Voljeli su svoje Crkve, oklijevali da se odvoje od njih; ali, izloženi ruganju i pritisku, bez prava da govore o svojoj nadi, ili da (365) prisustvuju propovijedima o Gospodnjem dolasku, mnogi su konačno ustali i odbacili jaram koji im je bio nametnut.IO 273.1

Čekaoci, videći da Crkve odbacuju svjedočanstvo Božje Riječi, nisu ih više mogli smatrati dijelom Hristove Crkve, „stubom i tvrđom istine”; i kada je poruka „pade, pade Vavilon” počela da se propovijeda, smatrali su da je opravdano da raskinu svoje dotadašnje veze.IO 273.2

Poslije odbacivanja vijesti prvog anđela, u Crkvama je došlo do žalosne promjene. Kada se istina odbaci, zabluda se prihvata i njeguje. Ljubav prema Bogu i vjera u Njegovu Riječ se hladi. Crkve su ožalostile Gospodnjega Duha i On se u velikoj mjeri povukao iz njihove sredine.IO 273.3