Šezdeset i prvo poglavlje—Izbavltente Svetih

Otkucala je ponoć i Bog je odlučio da izbavi svoj narod. Dok su se bezakonici okupljali svuda oko njih i upućivali im svoje poruge, iznenada se pojavilo Sunce, blistajući svom silinom, a Mjesec se zaustavio. Bezakonici su začuđeno posmatrali prizor dok su sveti, puni svečane radosti, gledali ove dokaze svoga izbavljenja. Znaci i čuda redali su se brzo jedno za drugim. Sve je, bar je tako izgledalo, prestalo da ide svojim prirodnim tokom. Potoci su prestali da teku. Mračni, teški oblaci su se pojavili i međusobno se sudarali. Međutim, ipak je postojalo jedno vedro mjesto obasjano slavom, odakle se čuo Božji glas sličan hujanju mnogih voda, potresajući nebo i zemlju. Došlo je i to snažnog zemljotresa. Grobovi su se otvorili i oni koji su umrli u vjeri u vrijeme poruke trećeg anđela i koji su svetkovali sedmi dan, subotu, ustali su iz svojih prašnjavih postelja, proslavljeni, da čuju najavljivanje zavjeta mira koji je Bog želio da sklopi sa onima koji su održali Njegov zakon.IO 307.1

Nebo se haotično otvaralo i zatvaralo. Planine su se tresle kao trska na vjetru i razbacivale oštro kamenje na sve strane. More je ključalo kao voda u kotlu i bacalo kamenje na tlo. I kada je Bog nagovijestio dan i čas Isusovog dolaska i uručio vječni zavjet svome narodu, izgovorio je samo jednu rečenicu i onda zastao, dok su riječi odjekivale zemljom. Božji (409) Izrael je stajao očiju upravljenih prema nebu, slušajući riječi koje su izlazile iz Gospodnjih usta i tutnjale zemljom kao odjek najsnažnije grmljavine. Sve je izgledalo i strašno i svečano. Na kraju svake rečenice, sveti su uzvikivali: „Slava! Aleluja!” Njihova lica su bila obasjana Božjom slavom, i blistala kao i Mojsijevo lice kada se vratio sa Sinaja. Bezakonici ih nisu mogli ni gledati zbog slave. I kada je bio izrečen beskrajni blagoslov nad onima koji su proslavili Boga svetkujući Njegov sveti dan odmora, odjeknuo je snažni uzvik pobjede nad zvijeri i njenom slikom.IO 307.2

Onda je počela oprosna godina, vrijeme kada se i zemlja morala odmarati. Vidjela sam pobožne robove kako ustaju pobjedonosno, triumfalno, i odbacuju lance kojima su bili vezani, dok je njihov pokvareni gospodar stajao zbunjeno i nije znao šta da čini, jer bezakonici nisu mogli da razumiju riječi koje je izgovarao Božji glas.IO 308.1