Šezdeset i peto poglavlje—Hristovo Krunisante

Poslije toga se Hrist ponovo pojavio pred očima svojih neprijatelja. Visoko iznad grada, na podnožju od uglačanog zlata, nalazio se prijesto, visok i uzvišen. Na prijestolju je sjedio Božji Sin, a oko Njega bili su podanici Njegovog carstva. Moć i veličanstvo Isusa Hrista nijedan jezik ne može izraziti, nijedno pero opisati. Slava vječnog Oca obavija Njegovog Sina. Sjaj Njegove prisutnosti ispunjava Božji grad i prostire se i izvan njegovih vrata, preplavljujući cijelu zemlju svojim sjajem.IO 316.1

Najbliži prijestolju su oni koji su nekada revnosno podupirali Sotonino djelo, ali koji su, kao grane izvučene iz ognja, slijedili svoga Spasitelja s dubokom, posebnom odanošću. Pored njih su oni koji su usavršili svoj hrišćanski karakter usred dvoličnosti i nevjerstva, koji su poštovali Božji zakon kada ga je hrišćanski svijet proglašavao ukinutim i milioni, iz svih vremena, koji su pretrpjeli mučeničku smrt za svoju vjeru. A iza njih je „veliko mnoštvo, koje niko ne može izbrojati, iz svih naroda i plemena i koljena i jezika... pred prijestoljom i pred Jagnjetom, odjeveni u bijele haljine, s palmama u svojim rukama.” (Otkrivenje 7,9) Njihovo ratovanje je završeno, pobjeda postignuta. Oni su istrčali svoju trku i dobili nagradu. Palmove grane u njihovim rukama su simbol njihove (421) pobjede, bijela odjeća znak neokaljane Hristove pravednosti, koja je sada i njihova.IO 316.2

Otkupljeni pjevaju pjesmu hvale koja odjekuje i ponovo odjekuje kroz svodove neba: „Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jagnjetu!” I anđeli i serafimi sjedinjuju svoje glasove u obožavanju. Kao što su otkupljeni vidjeli moć i zloćudnost Sotone, tako su vidjeli, kao nikada do tada, da ih nikakva sila osim Hristove nije mogla učiniti pobjednicima. U svem tom blistavom mnoštvu nema nikoga koji bi spasenje pripisao sebi, kao da je pobijedio zahvaljujući svojoj snazi i dobroti. Uopšte se nije govorilo o tome šta su učinili ili šta su pretrpjeli; već je tema svake pjesme, osnovna misao svake himne bila: „Spasenje Bogu našemu... i Jagnjetu!” (Otkrivenje 7,10)IO 316.3

U prisutnosti okupljenih stanovnika zemlje i neba obavlja se konačno krunisanje Božjega Sina. I onda, dobivši vrhovno veličanstvo i silu, Car nad carevima proglašava presudu nad onima koji su se pobunili protiv Njegove vladavine, izriče pravdu nad onima koji su prekršili Njegov zakon i tlačili Njegov narod. Kaže Božji prorok: „I vidjeh veliki bijeli prijesto i Onoga koji na njemu sjeđaše; od čijeg lica pobježe i nebo i zemlja; jer se ne nađe mjesta za njih. I vidjeh i mrtve, male i velike, kako stoje pred Bogom; i knjige se otvoriše, i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci prema onome što je zapisano u knjizi, po djelima svojim.” (Otkrivenje 20,11.12)IO 317.1

Čim su se otvorile knjige izvještaja i čim je Isusovo oko pogledalo bezakonike, oni su postali svjesni svakoga grijeha koji su ikada učinili. Vidjeli su tačno mjesto na kojemu je njihova noga skrenula s puta (422) neporočnosti i svetosti, vidjeli su koliko daleko su ih njihova oholost i buntovništvo odveli u kršenju Božjeg zakona. Zavodljiva iskušenja koja su prizivali svojom popustljivošću prema grijehu, zloupotrebljeni blagoslovi, talasi milosti koje su odbacivali zbog tvrdovratosti, nepokajanosti svojih srca - sve se to vidjelo kao da je napisano ognjenim slovima.IO 317.2