Četrdeset i treće poglavlje—Mučeništvo Pavla I Petra

Apostoli Pavle i Petar mnogo godina su bili daleko jedan od drugoga u svom radu, jer je Pavlov zadatak bio da nosi evanđelje neznabošcima, dok je Petar radio posebno s Jevrejima. Međutim, po Božjem proviđenju, trebalo je da obojica posvjedoče za Hrista u metropoli svijeta, i da obojica na njenom tlu proliju svoju krv kao sjeme koje će donijeti bogatu žetvu svetaca i mučenika.IO 235.1

Nekako u vrijeme Pavlovog drugog zatvaranja i Petar je bio uhvaćen i bačen u tamnicu. Apostol je postao posebno nepodnošljiv vlastima zbog svoje revnosti i uspjeha u otkrivanju prijevara Simona Maga, vračara, i njegovih zavjera protiv hrišćanstva. Simon je pratio Petra sve do Rima sa željom da se bori protiv djela evanđelja i da ga ometa. Neron je vjerovao u magiju, pa je štitio Simona. To je bio i razlog što je ustajao protiv apostola i što je izdao naredbu da se Petar zatvori.IO 235.2

Imperatorovu mržnju protiv Pavla pojačala je i činjenica da su se neki pripadnici njegovog doma, ali i druge ugledne ličnosti, obratili na hrišćanstvo u toku Pavlovog prvog boravka u tamnici. To ga je navelo da ovaj drugi boravak u tamnici učini mnogo surovijim od prvoga, tako da apostol dobije malo prilika da propovjeda evanđelje; i da mu se oduzme život čim se nađe dobar izgovor za to (315). Neronove misli su bile pod tako snažnim uticajem apostolovih riječi prilikom njegovog posljednjeg suđenja da je odlagao da donese odluku o njegovom slučaju, bilo da ga oslobodi, bilo ga da osudi. Ipak, presuda je bila samo odložena. Nije dugo potrajalo i bila je objavljena odluka kojom je Pavle bio određen da završi u grobu kao mučenik. Pošto je bio rimski građanin, bio smio da bude izložen mučenju, pa je zato osuđen da mu se odrubi glava.IO 235.3

Petar, kao Jevrejin i kao stranac, bio je osuđen da bude bičevan i raspet. Suočen sa tom strašnom smrću, apostol se sjetio svog velikog grijeha kada se odrekao svoga Gospoda u času kušanja, i njegova jedina misao je bila da nije dostojan da umre na isti način kao i njegov Učitelj. Petar se iskreno pokajao zbog svog grijeha i Hrist mu je oprostio, kao što se pokazalo kada je dobio uzvišeni nalog da pase ovce i jaganjce stada. Ali on nije mogao da oprosti sebi. Čak ni pomisao na agoniju onog posljednjeg strašnog prizora nije mogla da umanji gorčinu njegove žalosti i njegovog kajanja. Kao posljednju uslugu izmolio je od svojih krvnika da bude prikovan na krst sa glavom okrenutom prema zemlji. Njegova molba je bila uslišena i na taj način je umro veliki apostol Petar.IO 235.4