Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Pouke Velikog Učitelja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    12—U Molitvi Ištite Da Bi Mogli Davati

    Ovo poglavlje se zasniva na Jevanđelju po Luki 11, 1 catdog 13).

    Hristos je stalno primao od Oca da bi mogao nama davati. “Riječ što čujete”, rekao je On, “nije moja nego Oca koji me posla” (Jovan 14, 24), ... Sin čovječji nije došao da mu služe, neog da služi...” (Mat. 20, 28). On je živeo, mislio i molio ne za sebe nego za druge. Na svoju svakodnevnu dužnost catdog da ljudima donosi nebesku svetlost catdog On je svakog jutra polazio posle dugih časova provedenih sa Bogom. Svakog dana je iznova dobijao sveže krštenje Duhom Svetim. U ranim časovima svakog novog dana Gospod Ga je budio iz sna, i Njegova duša i usne behu pomazani uljem božanske dobrote i milosti, da bi to mogao preneti i na druge. Reči koje je govorio dolazile su Mu sveže iz nebeskih dvorova, da bi ih u parvo vreme preneo umornima i napaćenima. “Gospod Gospod dade mi jezik učen” kaže On, “da umijem progovoriti zgodnu riječ umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao učenici” (Is. 50, 4).PVU 88.1

    Hristove molitve i Njegov običaj da održava stalno zajednicu sa Bogom, ostavljali su dubok utisak na Njegove učenike. Jednog dana, pošto su kraće vreme bili odsutni, zatekli su svog Učitelja u skrušenoj molitvi. Kao da je potpuno nesvestan njihove prisutnosti. On je nastavio glasno da se moli. Srca učenika bila su duboko ganuta. Kad je prestao da se moli, oni uzviknuše: “Gospode nauči nas moliti se Bogu”PVU 88.2

    U svom odgovoru, Hristos je ponovio molitvu “Oče naš”, iznetu prethodno u besedi na gori. A zatim je jednom parabolom slikovito prikazao pouku koju je želeo da im pruži.PVU 89.1

    “Koji od vas”, nastavio je On, “ima prijatelja, i otide mu u ponoći i reče mu: prijateljuč daj mi tri hljeba u zajam; jer mi dođe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti. A on iznutra odgovarajući reče: ne uznemiruj me; već su vrata zatvorena i djeca su moja moja sa mnom u postelji i ne mogu ustati da ti dam. I kažem vam: ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali za njegovo nametljivo i uporno iskanje ustaće i daće mu koliko treba.”PVU 89.2

    Ovde Hristos prikazuje molitelja koji u molitvi traži da bi mogao drugima dati. On mora dobiti hleba, jer inače ne može utoliti glad umornog i zakasnelog putnika. Iako njegov sused ne želi da bude uznemiravan, on ne prestaje da moli; prijatelju se mora pomoći; i na kraju njegova upornost biva nagrađena i želja ispunjena.PVU 89.3

    Na isti način učenici u imali da traže blagoslov od Boga. Svojim postupkom kad je nahranio mnoštvo gladnih i svojim rečima kad je o sebi govorio kao o hlebu s neba, On je svojim učenicima praktično pokazao šta oni kao Njegovi predstavnici treba da rade. Njihovo je bilo da narodu dele hleb života. On koji im je to delo i odredio znao je da će njihova vera često biti kušana. Često će se naći u neočekivanom položaju i tada će tek shvatiti koliko su, kao ljudska bića, nemoćni i nesposobni. Duše koje zaista gladuju za hlebom života dolaziće k njima, a oni će osetiti da su i sami oskudni i bespomoćni. Duhovnu hranu oni prvo moraju i sami primiti da bi mogli i drugima da je dele. Nijednu dušu ne bi smeli otpustiti nenahranjenu. Stoga ih Hristos upućuje na pravi izvor gde će moći da podmire sve svoje potrebe. Čovek u priči kome je iznenada došao prijatelj i zatražio gostoprimstvo, nije mogao da ga odbije iako je bila već ponoć. On sam nije imao ništa da mu ponudi, ali je otišao onome koji je imao hrane i sa svojim molbama i saletanjem nije prestao sve dok sused nije pristao da zadovolji njegovu potrebu. A zar Bog svojim slugama, koje je poslao da nahrane sve koji osećaju svoju duhovnu glad, neće dati sve što im zatreba u interesu Njegovog dela?PVU 89.4

    Međutim, sebični sused u paraboli prikazuje verno Božji karakter. Pouka se u ovom slučaju ne dobija iz sličnosti nego iz suprotnosti. Sebičan čovek udovoljiće navaljivanju upornog molitelja samo zato da bi se rešio čoveka koji mu remeti počinak. Međutim, Bog s najvećom radošću daje. On je pun samilosti i jedva čeka da ispuni molbe onih koji Mu s verom prilaze. On nam daje da bismo mi mogli drugima davati i na taj način postati Njemu slični.PVU 90.1

    “Ištite”, kaže Hristos, “i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se”PVU 90.2

    U nastavku svog izlaganja, Hristos dodaje: “Koji je među vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe, da mu da mjesto ribe zmiju? Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju? Kad dakle vi, zli budući, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ištu u njega?”PVU 90.3

    Da bi ojačao naše pouzdanje u Boga, Hristos nas uči da Ga u molitvi oslovljavamo novim imenom, imenom vezanim za ono što je zaista najdraže i najprisnije ljudskom srcu. On nam pruža preimućstvo da Svemogućeg i Večnog Boga nazivamo svojim ocem. To što Ga nazivamo Ocem kada Mu se obraćamo i govorimo o Njemu, znak je naše ljubavi i vere u Njega i zalog Njegovog srodstva i povezanosti s nama. Reči “Oče naš”, izgovorene dok u molitvi tražimo Njegovu naklonost ili blagoslov, zvuče u Njegovom uhu kao najslađa muzika. Da nam se nazivati Boga svojim Ocem ne bi činilo kao nešto čime prekoračujemo granice dozvoljenog, Hristos je ovo ponovio i naglasio više puta. On želi da nas takvo obraćanje Bogu što prisnije zbliži s Njim.PVU 90.4

    Bog nas smatra svojom decom. On nas je iskupio od bezbožnosti ovog sveta i izabrao za članove svoje carske porodice, za sinove i kćeri nebeskog cara. On želi da naše poverenje u Njega bude dublje i snažnije nego što je ljubav deteta prema svom zemaljskom ocu. Roditelji prirodno vole svoju decu, ali Božja ljubav je veća, šira i dublja od svake ljudske ljubavi. Ona je neizmerna i beskonačna. Kad, dakle, zemaljski roditelji umeju davati dobre darove svojoj deci, koliko će više i radije Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji Mu se za to mole?PVU 90.5

    Pouke koje nam je Hristos pružio u pogledu molitve treba najbrižljivije razmotriti. U molitvi se skriva božanska nauka i Hristos u ovoj ilustraciji prikazuje načela koja svi treba da razumeju. On nam pokazuje šta je u stvari pravi smisao molitve, ističe neophodnost istrajnosti pri iznošenju naše molbe pred Boga i uverava nas da je Bog uvek spreman da sasluša i usliši naše molitve.PVU 91.1

    Naše molitve ne treba da predstavljaju sebično traženje nečeg što bi samo nama bilo od koristi. Iskati i tražiti mi moramo zato da bismo mogli davati. Načelo Hristovog života treba da bude i načelo našeg života. “Ja posvećujem sebe za njih”, rekao je Hristos o svojim učenicima, “da i oni budu osvećeni istinom” (Jovan 17, 19). Ista ova posvećenost, odanost Bogu, samopožrtvovanje, potčinjenost zahtevima Božje Reči catdog sve vrline ispoljene u Hristu, moraju se videti i u životu Njegovih slugu. Naš zadatak na ovom svetu nije da služimo sebi, niti pak da zadovoljimo svoje prohteve. Naše je da slavimo Boga sarađujući s Njim u spasavanju grešnika. Moramo u molitvi od Boga tražiti blagoslov da bismo ga predali drugima. Samo davanjem drugima moći ćemo stalno da primamo. Ne možemo nastaviti s primanjem nebeskog blaga ako ga ne predajemo onima koji se nalaze oko nas.PVU 91.2

    U paraboli molitelj je više puta odbijen, ali on nije odustajao od svoje namere. Tako je i sa našim molitvama. One ne bivaju uvek odmah uslišene, ali Hristos nas uči da nikada ne odustajemo od molitve. Cilj molitve nije da izazove neku promenu kod Boga, već da nas dovede u sklad s Njime. Kad u molitvi nešto zatražimo od Boga, On možda vidi da mi treba da ispitamo prethodno svoje srce i okajamo svoje grehe. Stoga nas vodi kroz poteškoće i iskušenja, da bismo se ponizili i uvideli čime sprečavamo delovanje Njegovog Svetog Duha na naše srce.PVU 91.3

    Ispunjenje Božjih obećanja vezano je uvek za određene uslove, i molitva nikada ne može da zauzme mesto dužnosti. “Ako imate ljubav k meni”, rekao je Hristos, “zapovijesti moje držite” “Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a ko ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu i javiću mu se sam” (Jovan 14, 15. 21). Oni koji svoje molitve upućuju Bogu i pozivaju se na Njegova obećanja, a ne ispunjavaju postavljene uslove, nanose uvredu Njegovom imenu. Oni se pozivaju na Hrista kao na jemca za ispunjene datih obećanja, ali ne čine ništa čime bi dokazali svoju veru u Hrista i svoju ljubav prema Njemu.PVU 91.4

    Mnogi uopšte ne ispunjavaju uslove pod kojima bi mogli da budu primljeni kod Boga. Na nama je da tačno ispitamo punomoćje na osnovu kojeg možemo da se približimo Bogu. Ako smo neposlušni, to je pred Bogom tako kao da smo za isplatu određene sume novca podnli menicu za čiju ispaltu nismo ispunili uslove. Pozivamo se pred Bogom na Njegova obećanja i molimo Ga da ih ispuni, iako bi On postupajući u skladu sa takvom našom željom morao da obeščasti svoje ime.PVU 92.1

    Obećanje glasi: “Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, što god hoćete ištite, i biće vam” (Jov. 15, 7). Jovan kaže: “I po tom razumijemo da ga poznasmo, ako zapovijesti njegove držimo. Koji govori: poznajem ga, a zapovijesti njegovih ne drži, laža je i u njemu istine nema; a koji drži riječ njegovu, a njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u njemu” (I Jov. 2, 3 catdog 5).PVU 92.2

    Jedna od poslednjih zapovesti koju je Hristos dao svojim učenicima glasi: “Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubim da se i vi ljubite među sobom” (Jovan 13, 34). Da li se mi pokoravamo ovoj zapovesti ili pak gajimo u sebi oštre crte hladnog i zajedljivog karaktera, nimalo sličnog karakteru Hristovom? Kad na bilo koji način nekog ranimo ili mu zadamo bol, dužnost nam je da priznamo svoju krivicu i tražimo pomirenje. Ovo je jedna od bitnih priprema da bismo u istinskoj veri mogli pristupiti Bogu i zatražiti Njegov blagoslov.PVU 92.3

    Postoji još jedna stvar na koju ljudi tako često zaboravljaju dok u molitvi nešto traže od Boga.PVU 92.4

    Jeste li bili iskreni i časni pred Bogom? Preko proroka Malahije, Gospod kaže: “Od vremena otaca svojih odstupiste od uredaba mojih i ne držaste ih. Vratite se k meni i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama, ali velite u čemu bismo se vratili? E da li će čovek zakidati Boga? A vi mene zakidate i govorite: U čemu te zakidamo? U desetku i prinosu” (Mal. 3, 7. 8).PVU 93.1

    Kao Darodavac svih blagoslova, Bog traži jedan deo od svega što posedujemo. To je božanska odredba i na taj način On se pobrinuo za sredstva neophodna za propoved Jevanđelja. Vraćajući Bogu ovaj deo, mi pokazujemo da cenimo Njegove darove. Međutim, kako možemo tražiti Božji blagoslov ako smo Mu uskratili ono što Njemu pripada? Ako smo se pokazali kao neverni pristavi u ovozemaljskim dobrima, kako možemo očekivati da nam On poveri nebesko blago? I u ovome može da bude tajna neuslišenih molitava.PVU 93.2

    Međutim, Gospod je u svojoj velikoj milost spreman da nam oprosti i On kaže: “Donesite sve desetke u spreme, da bude hrane u mojoj kući i okušajte me u tom, veli Gospod nad vojskama, hoću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas, da vam bude dosta. I zaprijetiću vas radi proždrljivcu, te vam neđe kvariti roda zemaljskoga i vinova loza u polju neće vam biti nerodna i zvaće vas blaženim svi narodi, jer ćete biti zemlja mila, veli Gospod nad vojskama” (Mal. 3, 10 catdog 12).PVU 93.3

    Tako je i sa svim ostalim zahtevim Božjim. Svi Njegovi darovi obećani su pod uslovom poslušnosti. Nebo je prepuno blagoslova za one koji su voljni da sarađuju s Bogom. Svi koji su poslušni Bogu s punim poverenjem mogu da polažu pravo na ispunjenje Njegovih obećanja.PVU 93.4

    Međutim, mi moramo imati čvrsto i nepokolebljivo poverenje u Boga. On često odlaže sa odgovorom na naše molitve da bi prokušao našu veru i ispitao koliko je ozbiljna i iskrena naša želja. Kad tražimo nešto što je u skladu sa Njegovom Rečju moramo čvrsto verovati u Njegova obećanja i svoje molitve upućivati sa odlučnošću koja ne može biti odbijena.PVU 93.5

    Bog ne kaže: “Ištite jednom, i primićete” On nas poziva da u svojoj molitvi budemo uporni i istrajni, jer upornost u molitvi dovodi molitelja u mnogo ozbiljniji položaj i sve više uvećava njegovu želju da zaista dobije ono što u svojoj molitvi traži. Hristos je Marti na Lazarevom grobu naglasio: “Ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju” (Jovan 11, 40).PVU 93.6

    Razlog što mnogi tako malo vide od sile Božje upravo je u tome što nemaju živu veru. Njihova slabost je posledica njihovog neverovanja. Oni se više uzdaju u svoje sopstvene snage nego u ono što Bog može da učini za njih. Ostaju uporni u svome, planiraju i snuju, ali se malo mole i imaju malo stvarnog pouzdanja u Boga. On misle da imaju veru, ali je ta njihova vera u stvari samo trenutno uzbuđenje. Pošto ne uviđaju ni sopstvene potrebe niti pak činjenicu koliko je Bog voljan da podari onima koji u veri zatraže, oni uopšte nisu istrajni ni postojani u svojim zahtevima.PVU 94.1

    U svojim molitvama mi treba da budemo usrdni i istrajni upravo tako kao što je u svom traženju uporan bio siroti čovek koji je u ponoć išao da traži hleba. Što se ozbiljnije i istrajnije molimo utoliko je prisutnija naša duhovna povezanost sa Hristom. Napredujući i jačajući u veri primaćemo i sve obilnije blagoslove.PVU 94.2

    Naše je da se molimo i da verujemo. Bdijte i molite se. Bdijte i sarađujte u molitvi s Bogom koji će vas rado uslušiti! Imajte uvek na umu činjenicu da smo mi “Bogu pomagači” (I Kor. 3, 9). Govorite i radite u skladu sa svojim molitvama. Proveravanje će pokazati i to zauvek da li je vaša vera bila prava, ili su vaše molitve bile samo obična forma.PVU 94.3

    Kad se pojave poteškoće, i kad na svom životnom putu naiđete na prepreke, ne očekujte nikakvu pomoć od smrtnih ljudi. Uzdajte se samo u Boga. Navika da drugima pričamo o svojim teškoćama nas samo još više slabi a njima ne daje nikakvu snagu. Svoje sagovornike na taj način samo opterećujemo svojim duhovnim slabostima i nedostacima od kojih nas oni ne mogu osloboditi. Mi oslonac tražimo u zabludelom i ograničenom smrtniku, dok nam na raspolaganju stoji snaga nepogrešivog i večnog Boga.PVU 94.4

    Da biste našli mudrost, nije potrebno ići na kraj sveta, jer nam je Bog tako blizu. Uspeh u životu ne zavisi toliko od sposobnosti koje sada imate ili koje ćete bilo kada imati, koliko od onoga što Bog može da učini za vas. Mnogo se manje treba pouzdati u ono što je čovek sposoban da učini, a više, daleko više, u Boga i u ono što je On spreman da učini za svaku vernu dušu. On želi da se verom čvrsto uhvatite za Njegovu ruku, da od Njega očekujete velike stvari. On želi da vam podari razumevanje ne samo u duhovnom nego i u ovozemaljskom životu. On može da izoštri vašu inteligenciju, da vam podari taktičnost i veštinu. Primenite svoje talente u praksi i tražite mudrost od Boga i ona će vam biti dana.PVU 94.5

    Primite Reč Hristovu kao čvrsto obećanje zajemčeno upravo vama. Nije li vam On uputio poziv da dođete k Njemu? Ne izgovarajte nikada reči koje obeshrabruju i uništavaju nadu, jer se na taj način mnogo gubi. Gledati samo na spoljne okolnosti i žaliti se kad naiđu teškoće i nevolje, znači ispoljavati bolesnu i oslabljenu veru. Govorite i radite tako kao da je vaša vera nepobediva. Gospod izobiluje svim što može da posluži kao izvor pomoći; sva blaga ovog sveta Njegovo su vlasništvo. Očima vere uvek gledajte u nebo. Obraćajte se Onome ko je izvor svetlosti, snage i uspeha.PVU 95.1

    U pravoj istinskoj veri leži živahnost, čvrstina načela i postojanost cilja koje ni vreme ni patnje ne mogu oslabiti. “Djeca se more i sustaju i mladići padaju, ali koji se nadaju Gospodu dobijaju novu snagu i podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne more se” (Is. 40, 30. 31).PVU 95.2

    Mnogi čežnjivo žele da pomonu drugima, ali osećaju da nemaju ni duhovne snage ni vedrine neophodne za to. Neka zato upućuju svoje molitve prestolu milosti. Molite se najusrdnije za dar Duha Svetoga! Bog stoji iza svakog obećanja koje je dao. Držeći u ruci Bibliju, recite u svojoj molitvi: Učinih kako si rekao, pozivam te na Tvoje obećanje: “Ištite i daće vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvoriće vam se”.PVU 95.3

    Svoje molitve moramo upućivati ne samo u ime Hristovo nego i pod uticajem Svetoga Duha. Na to je apostol mislio kad je u svojoj poslanici naglasio: “Nego samo Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem” (Rimlj. 8, 26). Na takvu molitvu Bog rado odgovara. Kad molitva upućena u ime Hristovo odiše ovakvom usrdnošću i upornošću onda upravo ta naša upornost predstavlja zalog Onoga “koji može još izobilnije sve učiniti što ištemo” (Ef. 3, 20), i On će sigurno uslišiti našu molitvu.PVU 95.4

    “...Sve što uzištete u svojoj molitvi,” kaže Hristos, “vjerujte da ćete primiti; i biće vam” (Marko 11, 24). “I što god zaištete u Oca u ime moje, ono ću vam učiniti, da se proslavi Otac u Sinu” (Jovan 14, 13). A ljubljeni učenik Jovan, pod nadahnućem Duha Svetoga, veoma jasno i nedvosmisleno naglašava: “Ako što molimo po volji Njegovoj posluša nas. I kad znamo da nas sluša što god molimo, znamo da će nam dati što ištemo u Njega” (Jov. 5, 14. 15). Stoga u svojoj molitvi uvek naglasite da je upućena u ime Hristovo. Ukazujući čast tom Imenu, Bog će uslišiti vašu molitvu.PVU 96.1

    Duga oko prestola predstavlja jemstvo da je Bog istinit i da u Njemu nema nikakvog “promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka” (Jak. 1, 17). Mi smo grešnici pred Njim, ne zaslužujemo Njegovu naklonost i odobravanje pa ipak On stavlja i naša usta onu najdivniju molitvu: “Nemoj nas odvrći radi imena svojega; nemoj naružiti prijestola slave svoje, opomeni se zavjeta svojega s nama, nemoj ga ukinuti” (Jer. 14, 21). Kad Mu prilazimo, priznajući svoju nedostojnost i svoju grešnost, On se zakleo sobom da će čuti naše vapaje. Čast Njegovom prestola predstavlja zalog da će se Reč koju nam je dao sigurno ispuniti.PVU 96.2

    Slično Aronu koji je, simbolizirajući Hrista, na svom prvosvešteničkom naprsniku nosio imena plemena Izrailjevih, tako i naš Spasitelj u nebeskoj svetinji imena svih svojih sledbenika nosi u svom srcu. Naš veliki Prvosveštenik ima na umu svaku reč kojom je hrabrio ne samo svoje učenike pri rastanku, nego i sve nas da se u Njega uzdamo. On svoj zavet nikad ne zaboravlja.PVU 96.3

    Svi oni koji u molitvi traže nešto od Njega naći će. Svima koji kucaju biće vrata uvek otvorena.PVU 96.4

    Nikad se neće čuti izgovor: “Ne uznemiruj me; vrata su već zatvorena; ne želim da ti otvorim.” On nikada neće reći: Ne mogu da ti pomognem. Čak i onima koji bi u ponoći zatražili hleba da nahrane gladne, biće molba ispunjena.PVU 96.5

    U paraboli, čovek koji je tražio hleba za iznenadnog gosta dobija onoliko “koliko treba” A u kojoj meri će onda Bog dati nama da bismo mogli davati drugima? “A svakome se od vas dade blagodat po mjeri dara Hristova” (Ef. 4). Anđeli budno i s najvećim interesovanjem prate kako čovek postupa sa svojim bližnjima. Kada vide da neko prema zabludelima ispoljava Hristu slično saosećanje i ljubav oni mu se odmah približuju i došaptavaju mu reči koje treba da kaže, a koje će predstavljati hleb života za gladnu dušu. Tako će “Bog da ispuni svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu i slavi, u Hristu Isusu” (Fil. 4, 19). Vaše iskreno i istinito svedočanstvo On će učiniti snažnim u sili života koji dolazi. Reč Gospodnja biće u vašim ustima kao istina i pravda.PVU 96.6

    Ličnim naporima za druge treba da prethode mnoge molitve u tajnosti; jer je potrebna zaista velika mudrost da bi se shvatila veština spasavanja duša. Pre nego što stupimo u vezu s ljudima, treba da održavamo vezu sa Hristom. Priprema za rad sa ljudima stiče se u skrušenoj molitvi pred apostolom božanske milosti.PVU 97.1

    Neka vam se srce rastapa od duboke čežnjeda izađete pred Boga, Boga života. Život Hristov najbolje je pokazao šta može postići svako ljudsko biće ako je učesnik u božanskoj prirodi. Sve što je Hristos primio od Boga, možemo isto tako primiti i mi. Zato tražite u molitvi i primićete. Sa istrajnošću u veru kakvu je pokazao Jakov one noći na Jakovu i s nepopustljivom upornošću u molitvi kakvu je Ilija ispoljio na Karmilu, možete i vi u svojoj molitvi tražiti sve što je Bog obećao.PVU 97.2

    Neka vam dušu ispune veličanstvene predstave o Bogu. Neka vaš život nevidljivim nitima bude neraskidivo povezan sa životom Hristovim. Onaj ko je u početku zapovedio da iz tame zablista svetlost, želi da ona zasvetli i u vašem srcu kako biste spoznali slavu Božju u licu Isusa Hrista. Duh Sveti će vam otkriti božanske istine unoseći ih kao životvornu snagu u srce spremno da posluša.PVU 97.3

    Hristos će vas dovesti na sam prag Svemogućega. Moći ćete da ugledate slavu iza zavese, i da otkrivate savršenstvo Onoga “koji svagda živi da se može moliti za nas.”PVU 97.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents