Njegujte samoodricanje i umjerenost

O, kad bih svima mogla objasniti da je njihova dužnost prema Bogu sačuvati svoj duh i tijelo u najboljem stanju kako bi svojem Stvoritelju mogli pružiti savršenu službu! Neka kršćanska supruga svojim riječima i postupcima ne raspiruje životinjske strasti svojega supruga. Mnogi uopće nemaju snage da je rasipaju na takav način. Od svoje mladosti slabili su svoj mozak i potkopavali organizam zadovoljavanjem životinjskih strasti. Samoodricanje i umjerenost trebaju biti načelo njihovog bračnog života.SZC 165.4

Naša je svečana obveza pred Bogom da svoj duh sačuvamo čistim a tijelo zdravim, kako bismo bili na dobro čovječanstvu i Bogu poslužili savršenom službom. Apostol upućuje ove riječi upozorenja: “Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude.” (Rimljanima 6,12) On nas poziva da napredujemo: “Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv.” (1. Korinćanima 9,25) On upućuje sve koji se nazivaju kršćanima da daju svoje tijelo u “žrtvu živu, svetu, Bogu milu” (Rimljanima 12,1). On kaže: “Nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.” (1. Korinćanima 9,27)SZC 165.5

Nije čista ljubav ono što potiče muškarca da svoju suprugu pretvori u oruđe koje će služiti zadovoljenju njegovih strast. To su životinjske strasti koje zahtijevaju popuštanje. Kako je malo muževa koji svoju ljubav pokazuju na način koji je opisao apostol: “Kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je [ne onečisti, već] posveti, očistivši je ... nego da bude sveta i bez mane.” (Efežanima 5,25-27) To je ljubav koju Bog u bračnoj zajednici smatra svetom. Ljubav je čisto i sveto načelo, ali pohotljivost je neobuzdana i ne želi biti pod nadzorom razuma ili da on njome vlada. Ona je slijepa za posljedice i ne razmišlja od uzroka do posljedica.SZC 166.1