52—Krštenje

Obredikrštenjai Gospodnje večere dva su veličanstvena stupa, jedan pred Crkvom, a drugi u njoj. Na ovim obredima Krist je uklesao ime pravoga Boga.SZC 370.1

Krist je krštenje učinio znakom ulaska u svoje duhovno kra-ljevstvo. On ga je proglasio izričitim uvjetom koji moraju ispuniti svi koji žele biti priznati podanicima Oca, Sina i Duha Svetoga. Prije nego što netko nade dom u crkvi, prije nego što prekorači prag Božjeg duhovnog kraljevstva, treba primiti pečat Božjeg imena: “ Jahve, Pravda naša .” (Jeremija 23,6)SZC 370.2

Krštenje je najsvečanije odricanje od svijeta. Oni koji su kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, javno izjavljuju na samom početku svojega kršćanskog života da su napustili službu Sotoni i postali članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. Poslušali su zapovijed: “Zato iziđite iz njihove sredine ... i ništa nečisto ne dotičite.” Na takvima se ispunilo obećanje: “‘I ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri’, veli Gospodin Svemogući.” (2. Korinćanima 6,17.18) Zavjeti kojima se obvezujemo prigodom krštenja obuhvaćaju mnogo. Mi se pokopavamo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, što je simbol Kristove smrti, i ustajemo, što je simbol Njegova uskrsnuća; tada trebamo živjeti novim životom. Naš život treba biti povezan s Kristovim životom. Odsad vjernik treba držati na umu da je posvećen Bogu, Kristu i Duhu Svetome. U ovom novom odnosu sve svjetovne stvari dobivaju drugorazredno značenje. On je javno izjavio da više neće živjeti u oholosti i popuštanju svojim željama. Više ne smije živjeti lakomislenim, nemarnim životom. Učinio je zavjet s Bogom. Umro je svijetu. On treba živjeti za Gospodina, da ga On koristi sa svim sposobnostima koje mu je povjerio nikada ne gubeći iz vida da na sebi nosi Božji potpis, da je podanik Kristova kraljevstva, dionik božanske naravi. Bogu treba predati sve što jest i što ima koristeći sve svoje darove na slavu Njegova imena.SZC 370.3