Jedinstvo s Kristom i jedan s drugim naša je jedina sigurnost

Svijet sa zadovoljstvom gleda neslogu medu kršćanima. Ne-vjerovanje je dobrodošlo. Bog poziva na promjenu medu svojim narodom. Jedinstvo s Kristom i jedan s drugim naša je jedina sigurnost u ove posljednje dane. Ne dopustimo da Sotona upire prstom u naše vjernike govoreći: “Gledajte kako se ovi koji stoje pod Kristovom zastavom međusobno mrze. Nemamo se čega bojati dok oni više snage troše na sukobe između sebe nego na borbu s mojim silama.” SZC 49.3

Nakon izlijevanja Duha Svetoga učenici su pošli objavljivati uskrslog Spasitelja; njihova jedina želja bila je spašavanje duša. Radovali su se miomirisu druženja sa svetima. Bili su nježni, promišljeni, puni samoodricanja, spremni da prinesu svaku žrtvu na žrtvenik istine. Po Kristovoj izričitoj naredbi, u svakidašnjem međusobnom druženju pokazivali su ljubav. Nesebičnim riječima i postupcima nastojali su zapaliti ovu ljubav u srcima drugih.SZC 50.1

Vjernici su uvijek trebali njegovati ljubav koja je ispunjavala srca apostola nakon silaska Duha Svetoga. Trebali su napredovati i spremno poslušati novu zapovijed: “Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.” (Ivan 13,34) Trebali su biti blisko sjedinjeni s Kristom kako bi bili osposobljeni ispuniti Njegove zahtjeve. Trebala je biti uveličana Spasiteljeva sila koja ih je mogla opravdati Njegovom pravednošću.SZC 50.2

Ali prvi kršćani počeli su gledati slabosti jedan drugoga. Baveći se pogreškama, dajući mjesto neljubaznoj kritici, izgubili su iz vida Spasitelja i veliku ljubav koju je On pokazao prema grešnicima. Počeli su strože gledati na vanjske obrede, posebno na teoriju vjere, postali su mnogo oštriji u svojoj kritici. U svojoj revnosti da osude druge zaboravili su na svoje vlastite pogreške. Zaboravili su pouku o bratskoj ljubavi koju je Krist naučavao. I što je bilo najžalosnije, nisu bili svjesni svojega gubitka. Nisu shvatili da je iz njihovog života nestalo sreće i radosti i da će uskoro hoditi u tami nakon što su izbacili Božju ljubav iz svojega srca.SZC 50.3

Apostol Ivan je shvatio da u Crkvi nestaje bratska ljubav pa ju je posebno naglašavao. Sve do dana svoje smrti pozivao je vjernike da stalno pokazuju ljubav jedan prema drugome. Njegova pisma crkvama ispunjena su ovom mišlju. “Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga. ... Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. ... Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.” (1. Ivanova 4,7.11)SZC 50.4

Danas u Božjoj crkvi nedostaje bratske ljubavi. Mnogi od onih koji tvrde da ljube Spasitelja, ne ljube one s kojima su ujedinjeni u kršćanskom zajedništvu. Mi imamo istu vjeru, članovi smo iste obitelji, djeca istog nebeskog Oca, s istom blaženom nadom u besmrtnost. Kako bi trebala biti uska i nježna veza koja nas međusobno vezuje! Ljudi u ovome svijetu promatraju kako vjera vrši posvećujući utjecaj na naša srca. Oni brzo zapažaju svaki nedostatak u našem životu, svaku nedosljednost u našim postupcima. Ne omogućimo im da prigovaraju našoj vjeri. (Testimonies for the Church, sv. 8, 240—242)SZC 50.5