Sluga slugama

Kad su učenici ušli u sobu za večeru, njihova su srca bila ispunjena osjećajem odbojnosti. Juda se progurao do Krista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je postojalo neko više mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a smatralo se da je to mjesto kraj Krista. A Juda je bio izdajnik.SZC 375.3

Pojavio se još jedan razlog za raspravu. Na svetkovinama je bilo uobičajeno da sluga opere noge gostima, pa su i ovaj put za to bile izvršene pripreme. Vrč, umivaonik i ubrus bili su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge, učenicima je palo u dio da to učine sami. Međutim, svaki učenik, popuštajući povrijeđenom ponosu, odlučio je ne izvršiti dužnost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar, naoko nesvjesni da bilo što moraju učiniti. Svojom su šutnjom odbacili mogućnost da se ponize.SZC 375.4

Učenici nisu učinili nikakav pokret da posluže jedan dru gome. Isus je čekao neko vrijeme da vidi što će oni učiniti. Tada je On, božanski Učitelj, ustao od stola. Odloživi gornju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i opasao se. Iznenađeni učenici promatrali su sve to i u tišini čekali da vide što će uslijediti. “Zatim ulije vode u posudu za pranje te počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim bijaše opasan.” Ovaj postupak otvorio je oči učenicima. Gorki stid i poniženje ispunili su im srce. Razumjeli su neizgovoreni ukor i sebe sagledali u sasvim novom svjetlu.SZC 375.5

Tako je Krist izrazio svoju ljubav prema svojim učenicima. Njihov sebičan duh nanosio Mu je bol, ali se nije upustio ni u kakvu raspravu s njima o ovoj njihovoj teškoći. Umjesto toga dao im je primjer koji oni nikada neće zaboraviti. Njegova se ljubav prema njima nije lako mogla pomutiti ili ugasiti. Znao je da Mu je Otac sve predao u ruke i da dolazi od Boga i ide k Bogu. Bio je u cijelosti svjestan svoje božanske naravi, ali je odložio svoju kraljevsku krunu i vladarsku odjeću i uzeo obličje sluge. Jedno od posljednjih djela Njegova života na Zemlji bilo je da se zapregne kao sluga i izvrši dužnost sluge.SZC 376.1

Krist je želio da Njegovi učenici razumiju kako to što im je oprao noge nije nimalo umanjilo Njegovo dostojanstvo. “Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam.” Zato što je bio tako beskrajno uzvišen, ovoj je službi dao čast i značenje. Nitko nije bio tako uzdignut kao On, pa ipak se spustio do najponiznije dužnosti. Da Njegov narod ne bi bio zaveden sebičnošću koja prebiva u tjelesnom srcu i koja jača udovoljavanjem samome sebi, sam Krist je dao primjer poniznosti. Ovu važnu pouku nije želio prepustiti čovjeku. Pridavao joj je tako veliko značenje da je osobno On, koji je jednak s Bogom, postupao kao sluga prema svojim učenicima. Dok su se prepirali oko najvišeg mjesta, Onaj pred kojim se treba saviti svako koljeno, Onaj kojem anđeli slave služe i to smatraju čašću, sagnuo se da opere noge onima koji su Ga zvali Gospodinom. On je oprao noge svojem izdajniku.SZC 376.2

Sada, pošto je oprao noge učenicima, rekao je: “Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama.” Ovim riječima Krist nije naložio samo pokazivanje gostoljubivosti. To je značilo znatno više od samog pranja nogu gostima koji su se uprljali prašinom na putovanju. Krist je ovdje uspostavio vjersku službu. Djelom našega Gospodina ovaj svečani čin poniznosti učinjen je posvećenim obredom. Učenici ga trebaju obdržavati da bi uvijek mogli imati na umu Njegove pouke o poniznosti i službi.SZC 376.3