19—Ne ulazi u brak s nevjernom osobom

U kršćanskom svijetu vlada zapanjujuća, uznemirujuća rav nodušnost prema nauku Božje riječi o stupanju u brak kršćana s nevjernicima. Mnogi koji kažu da ljube Boga i da Ga se boje, radije odlučuju slijediti vlastito mišljenje negoli tražiti savjet od beskonačne Mudrosti. U pitanju koje itekako zadire u sreću i blagostanje obiju strana, u ovome i u budućem svijetu, razum, prosuđivanje i strah Božji ostavljaju se po strani, a dopušta se da zavladaju slijepi nagoni i tvrdoglava odlučnost.SZC 149.1

Muškarci i žene koji su inače razboriti i savjesni, zatvaraju uši savjetima. Gluhi su na pozive i preklinjanje prijatelja, rodbine i Božjih slugu. Izražavanje zabrinutosti ili opominjanje drži se neumjesnim miješanjem, a vjerni prijatelj koji se usudi izraziti prigovor smatra se neprijateljem. Sve je to upravo ono što Sotona priželjkuje. On plete mrežu svojih čini oko duše dok je ne začara i zaslijepi. Razum popušta i uzde samokontrole dolaze u ruke požude; neposvećene sklonosti uzimaju maha dok najzad, prekasno, žrtvu ne otrijezni život bijede i ropstva. Ovo nije slika koju je nacrtala mašta, nego prikaz stvarnosti. Božji blagoslov se ne daje brakovima koje je On izričito zabranio.SZC 149.2

Gospodin je zapovjedio starom Izraelu da ne sklapa brakove s okolnim idolopokloničkim narodima: “Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udavaj svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kćeri.” Dano je i obrazloženje. Beskonačna Mudrost je unaprijed vidjela posljedice takvih brakova i rekla: “Jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio. ... Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod.” (Ponovljeni zakon 7,3-6) U Novom zavjetu postoje slične zabrane u pogledu sklapanja braka kršćana s nevjernicima. Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima kaže: “Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu.” U svojoj Drugoj poslanici piše: “Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.” (2. Korinćanima 6,14-18)SZC 149.3

Nikada Božji narod ne treba zakoračiti na zabranjeno tlo. Bog zabranjuje brakove između vjernika i nevjernika. Ali neobraćeno srce često slijedi svoje želje i tako nastaju brakovi koje Bog ne može odobriti. Zbog toga su mnogi muškarci i žene bez nade i bez Boga u ovome svijetu. Njihove plemenite težnje su mrtve. Oni kojima upravljaju strasti i nagoni požet će gorku žetvu u ovom životu, a na svome putu mogu izgubiti i samu dušu.SZC 150.1

Oni koji tvrde da vjeruju u istinu, gaze Božju volju kad se u braku vežu s nevjernicima; oni gube Njegovu naklonost i jednog će se dana gorko kajati. Nevjernička strana može imati izvanredan moralni karakter, ali činjenica da ne odgovara Božjim zahtjevima i odbija veliko spasenje, dovoljan je razlog da se ne stupa u takav brak. Karakter nevjernoga može biti sličan karakteru mladića kojem je Isus uputio riječi: “Jedno ti nedostaje!” (Marko 10,21) To jedno bilo je vrlo potrebno.SZC 150.2