Vlast predana Crkvi

Krist daje vlast glasu Crkve. “Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” (Matej 18,18) Nikome nije dopušteno da radi po svome i zastupa gledišta koja je sam izabrao bez obzira na prosudbu Crkve. Bog je svojoj Crkvi dao najveću vlast pod nebom. Božji narod ujedinjen u crkvenu zajednicu treba poštovati Božji glas. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 3, 396)SZC 301.1

Božja riječ ne daje pravo nijednom čovjeku da se usprotivi prosudbi Crkve niti mu je dopušteno da svoje mišljenje suprotstavi mišljenju Crkve. Kad ne bi bilo crkvene discipline i vlasti, Crkva bi se raspala; ona ne bi mogla opstati kao jedno tijelo. Uvijek je bilo pojedinaca neovisnog uma koji su tvrdili da su u pravu, da ih je Bog posebno poučio, utjecao na njih i vodio ih. Svaki ima svoju teoriju, svoja gledišta i svaki tvrdi da su njegova gledišta u skladu s Božjom riječju. Svaki ima drugačiju teoriju i vjeru, a tvrdi da ima posebno svjetlo od Boga. Takvi odvlače druge od tijela i svaki od njih je odvojena crkva za sebe. Svi oni ne mogu biti u pravu, a svi tvrde da ih vodi Gospodin. ...SZC 301.2

Naš Spasitelj dodaje svojim poukama obećanje da će dvojica ili trojica, kad se ujedine tražeći bilo što od Boga, to i dobiti. Krist ovdje pokazuje da mora postojati zajednica s drugima, čak i u želji za određeni predmet. Velika je važnost posvećena zajedničkoj molitvi, zajedničkom cilju. Bog uslišava molitve pojedinaca, ali ovom prigodom Isus je dao posebne i važne pouke koje su se odnosile posebno na Njegovu novoorganiziranu Crkvu na Zemlji. Moralo je postojati slaganje u onome što su željeli i za što su se molili. Nije se radilo samo o mislima i postupcima jednog uma podložnog prijevari, već je molba trebala biti ozbiljna želja nekoliko osoba usredotočenih na isti predmet. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 3, 376,377)SZC 301.3

Crkva je oruđe koje je Bog odredio za spašavanje ljudi. Ona je ustrojena za službu i njezina je zadaća da svijetu navijesti Evanđelje. Od samog početka Bog je namjeravao da Crkva prikaže svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati Njegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po njoj će se u konačnici čak i “poglavarstvima i vlastima na nebesima” objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Božje ljubavi (Efežanima 3,10). (Djela apostolska , 7)SZC 302.1