Prihvati Božju ljubav dok još možeš

Misli mi se vraćaju na vjernog Abrahama koji je, poslušan božanskoj zapovijedi koju je dobio u noćnom viđenju u Beer Sebi, putovao s Izakom. Pred sobom vidi goru za koju mu je Bog rekao da će na njoj prinijeti žrtvu.SZC 230.2

Pun sažaljenja, otac drhtavim rukama vezuje Izaka zato što je to Bog rekao. Sin se pokorava i pristaje biti žrtva jer vjeruje u iskrenost svojega oca. Ali kad je sve spremno, kad je iskušana očeva vjera i sinova pokornost, Božji anđeo zaustavlja podignutu Abrahamovu ruku, koja samo što nije zaklala sina, i kaže mu da je dosta. “Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.” (Postanak 22,12)SZC 230.3

Ovaj čin vjere kod Abrahama zapisan je za naše dobro. On nas uči velikoj pouci o povjerenju u Božje zahtjeve koliko god oni bili teški i bolni, a djecu uči savršenoj pokornosti svojim roditeljima i Bogu. Abrahamova poslušnost uči nas kako ništa nije toliko dragocjeno da to ne bismo predali Bogu.SZC 230.4

Bog je svojega Sina predao životu poniženja, samoodricanja, siromaštva, zamornog rada, prijezira i bolne smrti na križu. Ali nije bilo anđela koji bi donio radosnu vijest: “Dovoljno je; ne moraš umrijeti, voljeni moj Sine.” Legije anđela čekale su shrvane tugom nadajući se da će Bog, kao u Izakovu slučaju, u posljednjem trenutku spriječiti sramotnu smrt. Ali anđelima nije bilo dopušteno da takvu vijest prenesu Božjem voljenom Sinu. Nastavljeno je ponižavanje u sudnici i na putu na Golgotu. Rugali su Mu se, ismijavali Ga, pljuvali po Njemu. Podnio je ruganje, izazivanje i psovanje onih koji su Ga mrzili dok na križu nije spustio glavu i umro.SZC 230.5

Zar je Bog mogao dati veći dokaz ljubavi nego time što je dao svojeg Sina da pretrpi ove patnje? I kao što je Božji dar čovjeku bio besplatan i Njegova ljubav beskonačna, tako su Njegovi zahtjevi za našom poslušnošću, našim cijelim srcem i bogatstvom naših osjećaja isto tako beskonačni. On zahtijeva sve što je čovjek u stanju dati. Naša pokornost treba biti razmjerna Božjem daru; ona mora biti potpuna i bez nedostatka. Svi smo mi Božji dužnici. Bog pred nas stavlja zahtjeve koje ne možemo ispuniti ako ne predamo sebe kao cijelu i spremnu žrtvu. On zahtijeva trenutačnu i voljnu poslušnost i neće primiti ništa manje od toga. Sada imamo priliku osigurati Božju ljubav i naklonost. Ova godina može biti posljednja u životu nekih koji ovo čitaju. Ima li među mladima koji čitaju ovaj poziv onih koji bi radije birali zadovoljstva ovoga svijeta nego mir koji Krist daje onome tko ozbiljno traži i radosno vrši Njegovu volju? (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, 322—324)SZC 231.1