Naša dužnost prema siromašnima u Crkvi
Postoje dvije vrste siromašnih koje ćemo uvijek imati u svojim redovima - oni koji su upropastili sebe svojim neovisnim postupcima i ustrajavaju u svojim prijestupima i oni koji su zbog istine došli u nezavidnu situaciju. Mi trebamo voljeti svoje bližnje kao sebe, a onda prema ovim dvjema skupinama učiniti ono što je pravo pod vodstvom i savjetom zdravog razuma. SZC 356.4
Nema problema u vezi s Gospodnjim siromasima. Njima trebamo u svakom slučaju pomoći tamo gdje će to biti za njihovo dobro.SZC 357.1
Bog želi da Njegov narod ovome grešnom svijetu otkrije da Mu nije drago da propadne. S posebnim trudom trebamo pomoći onima koji su zbog istine izbačeni iz svojih domova i prisiljeni da pate. Bit će sve više potrebe za velikim, otvorenim, darežljivim srcima onih koji će se odreći sebe i prihvatiti se slučajeva onih koje Bog ljubi. Siromašni u Božjem narodu ne smiju biti ostavljeni bez sredstava za svoje potrebe. Mora se pronaći neki način kako će zaraditi za život. Neke će trebati naučiti raditi. Drugima koji marljivo rade i koji su do krajnih granica svojih sposobnosti opterećeni uzdržavanjem svoje obitelji trebat će pružiti posebnu pomoć. Trebamo se zainteresirati za ovakve slučajeve i pomoći im da dobiju zaposlenje. Treba postojati fond za pomoć dostojnim siromašnim obiteljima koje ljube Boga i vrše Njegove zapovijedi.SZC 357.2
Neki koji ljube i slušaju Boga, osiromašili su zbog okolnosti. Neki nisu pažljivi; ne znaju upravljati svojim sredstvima. Drugi su osiromašili zbog bolesti i nesreće. Bez obzira na uzrok, nalaze se u potrebi i pružanje pomoći takvima važan je dio misionarskog rada.SZC 357.3
Kad god se osnuje neka crkva, njezini članovi trebaju vjerno raditi za potrebite vjernike. Ali tu ne trebaju stati. Trebaju pomoći i drugima bez obzira na njihovu vjeru. Kao posljedica takvoga rada bit će onih koji će primiti posebne istine za ovo vrijeme. (Testimonies for the Church , sv. 6, 269—271)SZC 357.4