54—Molitva za bolesne

Sveto pismo kaže da se “uvijek treba moliti Bogu i nikada ne klonuti” (Luka 18, 1); a ako osjećamo potrebu za molitvom, to je onda kad snaga ponestaje i kad se čini da nam život izmiče. Oni koji su zdravi, često zaboravljaju divna djela Božje milosti koja dobivaju u neprekinutom lancu - dan za danom, godinu za godinom, ne odajući priznanje i hvalu Bogu za Njegova dobra. Ali kad dode bolest, oni se sjete Boga. Kad im snaga posustane, ljudi osjećaju potrebu za božanskom pomoći. A naš se milostivi Bog nikada ne odvraća od duše koja iskreno traži Njegovu pomoć. On je naš zaklon u bolesti kao i u zdravlju.SZC 380.1

Krist je danas isti sažaljivi i milostivi Liječnik kao što je bio tijekom svoje zemaljske službe. U Njemu je ljekoviti balzam za svaku bolest, obnoviteljska sila za svaku nemoć. Njegovi se današnji učenici trebaju isto tako usrdno moliti za bolesne kao što su to činili učenici u ono vrijeme. Ljudi će ozdravljati jer “molitva vjere pomoći će bolesniku”. Mi imamo silu Duha Svetoga, blaženu sigurnost vjere koja se može osloniti na Božja obećanja. Gospodnje obećanje: “... na bolesnike stavljat će ru-ke, i oni će ozdravljati” (Marko 16, 18), isto je onako pouzdano kao i u apostolske dane. Ono pokazuje prednost Božje djece i naša se vjera treba držati svega onoga što ono obuhvaća. Kristovi sluge prijenosnici su Njegova djelovanja i On želi preko njih izlijevati svoju silu izlječenja. Naša je zadaća da na rukama vjere prinesemo Bogu bolesne i napaćene. Mi ih trebamo učiti da vjeruju u velikog Liječnika. Spasitelj očekuje da hrabrimo bolesne koji su bez nade, koji su opterećeni patnjama i pozovemo ih da se oslone na Njegovu silu.SZC 380.2