Davanje zakletve

Vidjela sam da su neka od Božje djece počinila pogrešku u pogledu davanja zakletve i Sotona je to iskoristio da ih tlači i da od njih uzme Gospodnji novac. Vidjela sam da se riječi našega Gospodina: “Ne kunite se nikako”, ne odnose na sudsku prisegu. “Vaša riječ neka bude: Da, da, — ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.” (Matej 5,34.37) Ovo se odnosi na obične razgovore. Neki pretjeruju u govoru. Kunu se svojim životom, drugi svojom glavom - kao da su oni gospodari svojeg života i svoje glave. Neki uzimaju za svjedoke nebo i zemlju da je nešto upravo tako. Neki misle da će ih Bog pogubiti ako kažu nešto što nije istina. Upravo je na ovu vrstu zaklinjanja Isus upozorio svoje učenike.SZC 397.1

Vidjela sam da Bog još uvijek ima nešto učiniti sa zakonima ove zemlje. Dok je Isus u Svetištu, vladari i narodi osjećaju Božji obuzdavajući Duh. Ali Sotona u velikoj mjeri nadzire mnoštvo u svijetu i kad ne bi bilo tih zemaljskih zakona, mi bismo mnogo propatili. Kad je stvarno potrebno i kad su Božja djeca pozvana da svjedoče na zakonit način, pokazano mi je da nije kršenje Božje riječi ako svečano prizovu Boga za svjedoka da je ono što će reći istina i samo istina.SZC 397.2

Ako na zemlji postoji itko tko pod zakletvom mora dosljedno govoriti istinu, vidjela sam da je to onda kršćanin. On živi u svjetlosti Božjeg lica. On raste jak u Njegovoj snazi. I kad zakon treba odlučiti neku važnu stvar, nema nikoga tko se može tako dobro pozvati na Boga kao kršćanin. Anđeo mi je rekao da zapazim kako se Bog zaklinje sobom. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 1, 181, 182)SZC 397.3