Ljubomora i nalaženje pogrešaka

Boli me kad kažem da se medu vjernicima nalaze nemirni jezici. To su lažni jezici koji se hrane zlobom. To su lukavi jezici koji došaptavaju. To je brbljanje, bezobrazno miješanje u tude stvari, lukavo provjeravanje. Medu ljubiteljima ogovaranja neke pokreće znatiželja, druge ljubomora, a mnogi mrze one preko kojih je Bog progovorio da ih ukori. Svi su ovi nesložni ele-menti na djelu. Neki skrivaju svoju pravu namjeru, dok drugi željno čekaju da objave sve što znaju ili samo naslućuju zlo protiv drugoga.SZC 216.2

Vidjela sam da je sada aktivan duh krivokletstva koji će istinu pretvoriti u laž, dobro u zlo i nevinost u zločin. Sotona uživa zbog stanja u Božjem narodu. Dok mnogi ne mare za svoju dušu, oni itekako željno očekuju priliku da kritiziraju i osuđuju druge. Svi imaju nedostatke u karakteru i nije teško naći nešto što ljubomora može protumačiti kao uvredu. “Sada imamo či-njenice”, kažu ovi samozvani suci. “Na osnovi njih ćemo podići optužbu tako da se ne mogu opravdati.” Čekaju na zgodnu priliku i onda izruče čitav niz ogovaranja i to prošire kao poslasticu.SZC 216.3

U naporu da potvrde neku činjenicu, osobe koje imaju prirodno snažnu maštu u opasnosti su da prevare sebe i druge. Skupljaju neoprezne izjave drugoga, ne uzimaju u obzir da su riječi mogle biti izrečene u prenagljenosti i zbog toga ne moraju odražavati stvarne osjećaje govornika. Ali ove nepromišljene riječi, često tako beznačajne da su nedostojne pozornosti, pro-matraju se kroz Sotonino povećalo, razmatraju se i ponavljaju dok iz krtičnjaka ne postanu planine.SZC 216.4

Je li kršćanska ljubav prikupljati svaki izvještaj, iskopati sve 177 što bi moglo baciti sumnju na karakter drugoga, a onda uživati u tome da ga time povrijedimo? Sotona uživa kad može ocrniti i raniti Kristovog sljedbenika. On je “tužitelj braće naše” (Otkrivenje 12, 10). Zar će mu kršćani pomoći u radu?SZC 217.1

Božje svevideće oči primjećuju svačije nedostatke i strasti koje vladaju svakim, ali On podnosi naše pogreške i sažalijeva se nad našim slabostima. On moli svoj narod da pokaže isti duh nježnosti i strpljenja. Pravi kršćani neće uživati u isticanju slabosti i nesposobnosti drugih. Oni će se odvratiti od zlobe i izopačenosti da bi svoj um usredotočili na ono što je privlačno i lijepo. Za kršćanina je bolan svaki čin nalaženja pogrešaka, svaka riječ kritike ili osude. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 82,83)SZC 217.2