29—Rekreacija

Kršćani raspolažu mnogim izvorima radosti i s nepogreši vom točnošću mogu reći koja su zadovoljstva ispravna. Oni mogu uživati u razonodi koja neće opterećivati um ili kvariti dušu, koja neće razočarati i izvršiti žalostan utjecaj koji razara samopoštovanje i zatvara put korisnosti. Ako mogu sa sobom povesti Isusa i sačuvati duh molitve, oni su potpuno sigurni.SZC 196.1

Nijedna razonoda u kojoj vjerom možete zatražiti Božji blagoslov nije opasna. Ali svaka razonoda koja vas onesposobljava za molitvu nasamo, za obiteljsko bogoslužje ili za sudjelovanje na molitvenim bogoslužjima nije sigurna, već opasna.SZC 196.2

Mi pripadamo onim ljudima koji vjeruju kako je njihova prednost da svakoga dana ovdje na Zemlji žive na slavu Bogu, da nismo na ovome svijetu kako bismo živjeli samo za naše vlastito zadovoljstvo, ugađali samo sebi. Ovdje smo da budemo na korist čovječanstvu i na blagoslov društvu. Ako se naše misli bave onim čime se bave mnogi kojima je samo do taštine i ludosti, kako možemo biti korisni čovječanstvu i našem naraštaju? Kako možemo biti na blagoslov društvu oko nas? Ne možemo mirne savjesti sudjelovati ni u jednoj razonodi koja nas onesposobljava da vjernije obavljamo obične dužnosti.SZC 196.3

Ima mnogo toga što je samo po sebi dobro, ali iskrivljeno od Sotone postaje zamka za neoprezne.SZC 196.4

Velika je potreba za umjerenošću u razonodi kao i svemu drugome. A karakter razonode treba brižljivo i temeljito provjeriti. Svatko od mladih trebao bi se pitati: Kako će ova razonoda utjecati na tjelesno, duševno i moralno zdravlje? Hoće li moj mozak postati toliko zaluđen da zaboravi Boga? Hoću li prestati gledati Njegovu slavu? (Temelji sretnog doma, 420-422)SZC 196.5

Prednost je i dužnost kršćana da osvježe duh i ojačaju tijelo bezazlenom razonodom s ciljem da tjelesne i umne snage upotrijebe na slavu Bogu. Naša rekreacija ne smije se sastojati od besmislenog veselja i gluposti. Mi je možemo načiniti takvom da bude na korist i uzdizanje onih s kojima se družimo i da nas osposobi za uspješnije obavljanje dužnosti koje nad očekuju kao kršćane. (Temelji sretnog doma, 405)SZC 197.1

Vrijeme provedeno u tjelovježbi nije izgubljeno. Ravnomjerna aktivnost svih organa i tjelesnih sposobnosti uvjetuje najbolje djelovanje svakoga od njih. Kada je mozak stalno napregnut dok su drugi organi živoga stroja nezaposleni, dolazi do gubitka tjelesne i umne snage. Organizam gubi svoj zdrav izgled, um gubi svježinu i krepkost, a posljedica je nezdrava razdražljivost.SZC 197.2

Oni koji uče, trebaju imati odmor. Mozak ne smije biti stalno zaokupljen razmišljanjem jer se osjetljivi umni stroj troši. Tijelo kao i um moraju se vježbati. (Temelji sretnog doma, 406)SZC 197.3