Život i rad Ellen G. White

Ellen G. Harmon i njezina sestra blizanka rođene su 16. studenoga 1827. u Gorhamu u saveznoj državi Maine, u sjeveroistočnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država. S devet godina Ellen je bila upletena u događaj s kamenom bačenim od strane nepažljive školske vršnjakinje. Ozbiljna ozljeda lica gotovo ju je stajala života i našla se u takvom stanju da nije mogla nastaviti školovanje.SZC 17.1

S jedanaest godina predala je svoje srce Bogu. Kada je navršila četrnaest godina, krstila se uronjavanjem u jezeru i bila primljena u Metodističku crkvu. S ostalim članovima svoje obitelji prisustvovala je adventističkim sastancima u Portlandu u državi Maine, u potpunosti prihvativši istinu o blizini Kristovog drugog dolaska, kako su je naviještali William Miller i njegovi suradnici.SZC 17.2

Jednog jutra u prosincu 1844., dok se molila s još četiri druge žene, na njoj je počinula Božja sila. Prvo je izgubila svijest o zemaljskim stvarima; zatim je u slikovitom otkrivenju bila svjedok putovanja adventnog naroda u Božji grad i nagrade vjernih. Sa strahom i drhtanjem ova sedamnaestogodišnja djevojka prenijela je ovo i druga viđenja vjernicima u Portlandu. Kada se pojavila prilika, ponovila je viđenja skupinama adventista u saveznoj državi Maine i u obližnjim državama. U kolovozu 1846. Ellen G. Harmon stupila je u brak s Jamesom Whiteom, mladim adventističkim propovjednikom. Sljedećih trideset pet godina njezin je život bio usko povezan sa životom njezinog supruga u napornom evanđeoskom radu, sve do njegove smrti 6. kolovoza 1881. Putovali su jako puno po Sjedinjenim Američkim Državama propovijedajući i pišući, sadili su i gradili, organizirali i vodili.SZC 17.3

Ispit vremena dokazao je kako su široki i čvrsti bili temelji koje su postavili James i Ellen G. White i njihovi suradnici i kako su mudro i dobro gradili. Među adventistima koji su svetkovali subotu započeli su nakladničko djelo 1849. i 1850., a krajem 1850-ih razvili su crkvenu organizaciju sa zdravim sustavom crkvenih financija. To je dovelo do organiziranja Generalne konferencije adventista sedmoga dana 1863. Godina 1866. označila je početak zdravstvenog rada, a početkom sedamdesetih pokrenut je veliki obrazovni sustav Crkve. Plan održavanja godišnjih sabora pod šatorima bio je ostvaren 1868., a 1874. adventisti sedmoga dana poslali su prvog misionara preko oceana.SZC 17.4

Sve ovo bilo je vodeno mnogim usmenim i pisanim savjetima koje je Bog svojem narodu slao preko Ellen G. White.SZC 18.1

Većina prvih tekstova bila je napisana u obliku osobnih pisama ili članaka u časopisu Present Truth (Sadašnja istina), našem prvom redovnom izdanju. Tek je 1851. gospoda White objavila svoju prvu knjižicu od 64 stranice. Imala je naslov A Sketch of the Christian Experience and Views of Ellen G. White (Crtice kršćanskih iskustava i viđenja Ellen G. White).SZC 18.2

Negdje 1855. bio je objavljen niz brošura pod rednim brojevima. Sve su nosile naslov Testimonies for the Church (Svjedočanstva za Crkvu). One su sadržavale upute i ispravke koje je Bog s vremena na vrijeme odlučio slati svojem narodu. Kako bi se zadovoljila stalna potražnja za ovim uputama, prvih trideset brošura ponovno je tiskano 1885. u obliku četiri povezane knjige. Dodavanjem drugih svezaka koji su tiskani od 1888. do 1909., nastao je komplet od devet knjiga poznatih kao Testimonies for the Church (Svjedočanstva za Crkvu).SZC 18.3

Whiteovima se rodilo četvero djece. Najstariji, Henry, živio je do šesnaeste godine; najmlađi, Herbert, umro je u dobi od tri mjeseca. Dva srednja sina, Edson i William, doživjeli su zrelo doba. Obojica su bila aktivno uposlena u radu Adventističke crkve.SZC 18.4

Na zahtjev Generalne konferencije gospođa White je otputovala u Europu u ljeto 1885. Tamo je provela dvije godine u jačanju djela koje se razvijalo na kontinentu. Dom joj je bio u Baselu u Švicarskoj; puno je putovala po južnoj, središnjoj i sjevernoj Europi prisustvujući općim sastancima Crkve.SZC 18.5

Nakon četiri godine provedene u Sjedinjenim Američkim Državama, gospođa White je u dobi od šezdeset tri godine, na poziv Generalne konferencije, otplovila u Australiju. Tamo je služila devet godina pomažući u pionirskom i razvojnom radu, posebno u obrazovnom i zdravstvenom sustavu. Gospođa White se vratila 1900. u zapadni dio Sjedinjenih Američkih Država, u St. Helenu u Kaliforniji, gdje je živjela do svoje smrti 1915.SZC 18.6

Tijekom svoje duge šezdesetogodišnje službe u Americi i deset godina preko mora, gospoda White je dobila oko dvije tisuće viđenja, koja su, praćena njezinim neumornim radom u savjetovanju pojedinaca i crkava i sudjelovanjem na javnim okupljanjima i zasjedanjima Generalne konferencije, uvelike oblikovala rast ovog velikog pokreta. Nikada nije iznevjerila zadaću da svima prenese poruke koje joj je Bog dao.SZC 19.1

Njezini spisi sadrže oko 100.000 stranica. Poruke iz njezinog pera dolazile su do naroda putem osobne komunikacije, preko članaka koji su tjedan za tjednom izlazili u našim crkvenim časopisima i njezinih brojnih knjiga. Predmeti koje je obrađivala povezani su s biblijskom poviješću, svakidašnjim kršćanskim iskustvom, zdravljem, odgojem i obrazovanjem, evangelizmom i drugim praktičnim predmetima. Mnoge njezine knjige tiskane su na vodećim svjetskim jezicima i prodane su u milijunima primjeraka. Knjiga Put Kristu prodana je od 1892. do 1990. u približno pedeset milijuna primjeraka na 127 jezika.SZC 19.2

U dobi od osamdeset jedne godine gospoda White je po posljednji put prešla preko američkog kontinenta kako bi prisustvovala zasjedanju Generalne konferencije 1909. U preostalih šest godina svojega života dovršavala je svoj literarni rad. Pri kraju svojega života napisala je: “Bilo da moj život bude pošteđen ili ne, moji spisi će stalno govoriti i Djelo će ići naprijed dokle god traje vrijeme.”SZC 19.3

S nesalomljivom hrabrošću i s punim povjerenjem u svojega Otkupitelja, umrla je u svojem kalifornijskom domu 16. srpnja 1915. i bila položena na počinak pokraj svojega supruga i djece na groblju Oak Hill u Battle Creeku u saveznoj državi Michigan.SZC 19.4

Gospođu White su njezini suradnici, Crkva i članovi obitelji cijenili i poštovali kao posvećenu majku i kao ozbiljnog, neumornog vjerskog radnika. Nikada nije zauzimala službeni položaj u Crkvi; bila je poznata kao “vjesnica” s viješću od Boga za Njegov narod. Nikada nije tražila od drugih da joj se pokoravaju niti je ikada koristila svoj dar da bi napredovala financijski ili u popularnosti. Njezin život i sve što je imala bilo je posvećeno Božjemu djelu.SZC 19.5

Kada je umrla, urednik popularnog tjednika Independent, u izdanju od 23. kolovoza 1915., završio je svoj komentar njezinog plodnog života ovim riječima: “Bila je potpuno poštena u vjerovanju u svoja otkrivenja. Njezin život bio je njih dostojan. Nije pokazivala duhovnu oholost i nije težila za prljavim dobitkom. Živjela je i radila posao dostojan proročice.”SZC 20.1

Nekoliko godina prije svoje smrti gospoda White je organizirala Odbor povjerenika, sastavljen od crkvenih vođa, kojem je ostavila svoje spise s nalogom da su odgovorni za njih i za njihovo stalno objavljivanje. S uredom u svjetskoj upravi Adventističke crkve, ovaj Odbor je nastavio s objavljivanjem knjiga Ellen G. White na engleskom jeziku i potiče objavljivanje njezinih publikacija u cjelini ili u dijelovima na drugim jezici-ma. Objavljene su brojne kompilacije članaka iz časopisa i rukopisa, što je u skladu s uputom gospođe White. Upravo je odobrenjem ovoga Odbora objavljena ova knjiga.SZC 20.2