Javne molitve ne trebaju biti duge

Krist je svoje učenike učio da njihove molitve trebaju biti kratke, u kojima će iznijeti ono što je potrebno i ništa više. On određuje dužinu i sadržaj njihovih molitava koje trebaju izražavati želju za ovozemaljskim i duhovnim blagoslovima i svoju zahvalnost za njih. Kako je sažeta ova dojmljiva molitva! Ona obuhvaća svačije stvarne potrebe. Uobičajena molitva ne treba trajati duže od jedne do dvije minute. Ima slučajeva kad je molitvu posebno sastavio Božji Duh, kad molimo u Duhu. Težnju duše prati bolna čežnja za Bogom, a duh se bori kao što se borio Jakov i neće se smiriti bez posebnog očitovanja Božje sile. Tako je po Božjoj volji.SZC 366.3

Ali mnogi iznose molitvu suhoparno, kao da propovijedaju. Takvi se mole ljudima, a ne Bogu. Kad bi se molili Bogu i stvarno razumjeli što rade, uznemirili bi se zbog svoje drskosti, jer u obliku molitve drže predavanje Bogu kao da je Stvoritelja svemira potrebno posebno obavijestiti o općim pitanjima u vezi s onim što se događa u svijetu. Sve takve molitve slične su mjedi što ječi ili cimbalu što zveči. One na Nebu nemaju nikakvo značenje. Zamaraju Božje anđele kao i smrtne ljude koji su ih prisiljeni slušati.SZC 367.1

Isusa su često zatjecali u molitvi. On se povlačio u usamljene gajeve ili u brda gdje je svojem nebeskom Ocu iznosio svoje molbe. Kad bi došao kraj dnevnim poslovima i brigama i kad bi umorni ljudi potražili počinak, Isus bi posvetio vrijeme molitvi. Mi nemamo namjeru nikoga odvraćati od molitve jer se ionako jako malo moli i bdije. A još se manje moli s Duhom i razumijevanjem. Usrdna i djelotvorna molitva uvijek je na mjestu i nikad neće zamarati. Takva molitva zanima i osvježava sve koji cijene pobožnost.SZC 367.2

Tajna se molitva zanemaruje i to je razlog što mnogi, kad se okupe na bogoslužju, izgovaraju duge, zamorne, pokajničke molitve. U svojim molitvama obuhvaćaju čitav tjedan zanemarenih dužnosti pa se stalno ponavljaju u nadi da će nadoknaditi ono što su zanemarili i umiriti savjest koja ih osuđuje. Misle da će molitvama zadobiti Božju naklonost. Ali takve molitve često spuštaju misli drugih na njihovu vlastitu nisku razinu duhovne tame. Kad bi kršćani usvojili Kristov nauk o bdjenju i moljenju, bili bi mnogo razumniji u iskazivanju štovanja Bogu. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 2, 486,487)SZC 367.3