Viđenje velike borbe između Krista i Sotone

Malo školsko zdanje u jednome selu u istočnom dijelu Amerike bilo je prepuno muškaraca i žena tog nedjeljnog poslijepodneva sredinom ožujka 1858. Kad su se okupili na službu, starješina James White obavljao je pogreb jednog mladog čovjeka. Kad je završio propovijed, gospođa White se osjećala ponukanom da kaže nekoliko riječi ožalošćenima. Ustala je, govorila koju minutu, a onda zastala. Ljudi su podignuli glave da čuju što će dalje reći. Bili su pomalo zaprepašteni usklikom: “Slava Bogu!” Ponovila je to triput, svaki put sve glasnije. Gospođa White je imala viđenje.SZC 9.1

Starješina White ispričao je okupljenima viđenje koje je dobila gospođa White. Objasnio je da je dobivala viđenja već sa sedamnaest godina. Rekao je da ima otvorene oči pa tako izgleda kao da promatra nešto u daljini. Pritom je potpuno nesvjesna svoje okoline. Spomenuo je Brojeve 24,4.16, gdje čitamo o onome “koji riječi Božje sluša, koji poznaje mudrost Svevišnjega, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju”.SZC 9.2

Objasnio je prisutnima da ona ne diše dok je u viđenju. Zatim je otvorio Daniela 10,17 i pročitao Danielovo iskustvo dok se nalazio u viđenju: “... kad posve onemoćah i dah me ostavi.” Zatim je starješina White pozvao one koji žele neka dođu i provjere gospođu White. Uvijek je davao slobodu za takvo provjeravanje i bio je sretan ako je bio prisutan i liječnik koji ju je mogao provjeriti dok se nalazila u viđenju.SZC 9.3

Ljudi su se natiskali i vidjeli su da gospođa White ne diše, ali srce joj je nastavilo uobičajeno kucati i boja njezinih obraza bila je prirodna. Donijeli su ogledalo i držali joj ga pred licem, ali na njemu se nije nakupila vlaga. Zatim su donijeli svijeću i držali je blizu njezinog nosa i usta, ali plamen nijednom nije zatitrao. Ljudi su mogli vidjeti da ne diše. Hodala je po prostoriji pokrećući graciozno ruke dok je govorila kratkim rečenicama o onome što joj je pokazano. Kao Daniel, isprva je izgubila prirodnu snagu, da bi zatim dobila natprirodnu (vidi Daniel 10,7.8.18.19).SZC 9.4

Gospoda White je bila dva sata u viđenju. Dva sata nije disala. Kada je viđenje završilo, duboko je udahnula, zastala za trenutak i ponovno počela disati. Istodobno je počela prepoznavati svoju okolinu postajući svjesna onoga što se zbivalo oko nje.SZC 10.1

Gospoda Martha Amadon, koja je često vidjela gospodu White u viđenju, iznosi sljedeći opis:SZC 10.2

“U viđenju je imala otvorene oči. Nije disala, ali je gracioznim pokretima ramena, ruku i dlanova izražavala ono što je vidjela. Nitko nije mogao djelovati na njezine dlanove i ruke. Često je izgovarala po jednu riječ i katkad rečenice kojima je prisutnima objasnila ono što je vidjela, bilo na Nebu ili na Zemlji.SZC 10.3

Njezina prva riječ bila je ‘slava’ koja je isprva zvučala kao da je blizu, da bi poslije zvučala kao iz daljine. Katkad bi je ponavljala. ...SZC 10.4

Za vrijeme viđenja nije bilo uzbuđenja; ništa nije izazivalo strah. Bio je to svečan, umirujući prizor. ...SZC 10.5

Kad bi viđenje završilo, izgubila bi iz vida nebesko svjetlo, kao da se vraćala natrag na Zemlju, pa bi uz duboki udah, dok bi opet normalno disala, usk lik nula: ‘M-r-a-k.’ Bila je tada slaba, bez snage.”SZC 10.6

Ali moramo se vratiti našem događaju s dvosatnim viđenjem u školi. Gospođa White je poslije pisala o tom viđenju:SZC 10.7

“Ponovljena je većina onoga što mi je bilo pokazano prije deset godina o velikoj borbi između Krista i Sotone i dobila sam nalog da to napišem.”SZC 10.8

U tom viđenju činilo joj se da je prisutna prizorima koji su joj bili prikazani prije. Prvo joj se činilo da je bila na Nebu gdje je svjedočila padu Lucifera. Zatim je svjedočila o stvaranju svijeta i vidjela naše praroditelje u njihovom edenskom domu. Vidjela je kako su popustili kušnji zmije i izgubili svoj dom u vrtu. Pred njom se u brzim prizorima odvijala biblijska povijest. Vidjela je patrijarhe i izraelske proroke. Svjedočila je o životu i smrti našega Spasitelja Isusa Krista i Njegovom uzašašću na Nebo, gdje otada služi kao naš Veliki svećenik.SZC 10.9

Zatim je vidjela učenike kako odlaze naviještati Evanđelje u sve krajeve svijeta. Nakon toga je brzo slijedio otpad i mračni vjekovi. Onda je u viđenju vidjela reformaciju, kad su plemeniti muškarci i žene stavljali na kocku svoj život za istinu. Bio joj je pokazan prizor suda na Nebu 1844. i sve do naših dana. Zatim je bila prenesena u budućnost i vidjela kako Krist dolazi na oblacima. Svjedočila je o prizorima milenija i novostvorene Zemlje.SZC 11.1

S ovim živim slikama pred svojim očima, gospođa White je nakon povratka kući počela pisati ono što je u viđenju vidjela i čula. Oko šest mjeseci poslije tiskana je mala knjiga od stranica s naslovom Velika borba između Krista i Njegovih anđela i Sotone i njegovih anđela.SZC 11.2

Ta je knjiga oduševljeno prihvaćena jer je živo prikazivala ono što čeka Crkvu i razobličila Sotonine planove i način na koji će nastojati zavesti Crkvu i svijet u posljednjem sukobu na Zemlji. Kako su zahvalni bili adventisti što im je Bog progovorio u ove posljednje dane preko Duha proroštva, upravo kao što je obećao.SZC 11.3

Izvještaj o velikoj borbi, tako kratko opisan u knjižici Duhovni darovi, bio je poslije ponovno tiskan u drugoj polovini knjige Rani spisi, gdje ga možemo i danas naći.SZC 11.4

Ali kako je Crkva rasla i vrijeme prolazilo, Gospodin je u mnogo sljedećih viđenja prikazivao veliku borbu s mnogo više pojedinosti i gospođa White je to ponovno zapisala između 1870. i 1884. u četiri sveska nazvana The Spirit of Prophecy (Duh proroštva). Knjiga The Story of Redemption (Povijest otkupljenja) sadrži mnoge važne dijelove izvještaja o velikoj borbi, uzete iz ovih knjiga. Ova knjiga, objavljena na mnogo jezika, donosi mnogim ljudima ono što je pokazano u ovom viđenju velike borbe. Poslije je, u pet svezaka niza “Stoljetni sukob” — Patrijarsi i proroci, Proroci i kraljevi, Čežnja vjekova (Isusov život), Djela apostolska i Velika borba - opširno opisala cijelu povijest sukoba između dobra i zla.SZC 11.5

Ove knjige, koje prenose biblijski izvještaj od stvaranja do kršćanske ere i opisuju povijest sve do naših dana, daju veliko svjetlo i ohrabrenje. To su knjige koje adventiste čine “sinovima svjetla” i “djecom dana”. Mi u ovom iskustvu vidimo ispunjenje obećanja: “Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.” (Amos 3,7)SZC 11.6

Pišući o tome kako joj je došlo svjetlo, gospoda White kaže: “Prosvijetljenom Duhom Svetim, piscu ovih stranica otvoreni su prizori dugotrajnog sukoba između dobra i zla. S vremena na vrijeme bilo mi je dopušteno da u različitim vjekovima promatram djelovanje velike borbe između Krista, Kneza života, Početnika našeg spasenja, i Sotone, kneza zla, početnika grijeha, prvog prijestupnika Božjeg svetog Zakona. ... Kada je Božji Duh otvorio mojem umu velike istine Božje riječi i prizore iz prošlosti i budućnosti, zamoljena sam da ih objavim drugima onako kako su bili objavljeni meni - da pokažem povijest sukoba u prošlim stoljećima i da posebno istaknem i osvijetlim brzo nadolazeću borbu u budućnosti.”SZC 12.1