Ne zanemarujte potrebe uma

Pokazano mi je da roditelji koji pred sobom imaju Božji strah, prije nego što obuzdaju svoju djecu, trebaju proučavati njihove sklonosti i temperament i nastojati zadovoljiti njihove potrebe. Neki se roditelji jako brinu o zemaljskim potrebama svoje djece; oni ih s ljubavlju i vjerno njeguju kad su bolesna i onda misle da su izvršili svoju dužnost. Ali griješe. Njihov je posao tek počeo. Treba se brinuti o potrebama uma. Potrebna im je sposobnost da primijene odgovarajuće lijekove za liječenje ranjenog uma.SZC 243.1

Djeca moraju prolaziti isto tako teške kušnje, mučne po naravi, kao starije osobe. Roditelji ne osjećaju isto u svim trenucima. Njihov je um često zbunjen. Oni rade s pogrešnim gledištima i osjećajima. Sotona ih salijeće i oni popuštaju njegovim kušnjama. Govore razdražljivo i na način koji kod djece izaziva srdžbu. Katkad pretjeruju u zahtjevima i nervozni su. Jadna djeca poprimaju isti duh, a roditelji im nisu spremni pomoći jer su sami uzrok problema. Katkad izgleda da sve ide naopako. Svuda vlada razdražljivost i svi se osjećaju jadno i nesretno. Roditelji krive svoju jadnu djecu i smatraju da su neposlušna i jogunasta, najgora djeca na svijetu, a uzrok tog nemira su oni sami.SZC 243.2

Neki roditelji su uzročnici mnogih oluja zbog nedostatka samosvladavanja. Umjesto da od djece ljubazno zatraže da učine ovo ili ono, oni im naređuju tonom grdnje, a na njihovim usnama je istodobno prigovor ili ukor koji djeca nisu zaslužila. Roditelji, ovakvo postupanje prema vašoj djeci uništava njihovu vedrinu i ambicioznost. Ona učine ono što tražite, ali ne iz ljubavi, već zato što se ne usuđuju drugačije postupiti. Njihovo srce nije u tom poslu. To je crnčenje umjesto da bude zadovoljstvo, i to ih često dovodi do toga da zaborave na sve vaše upute, što povećava vašu razdraženost i čini stvar još gorom za djecu. Ponavlja se nalaženje pogrešaka, predbacuje im se za njihovo loše ponašanje.SZC 243.3

Nemojte da vas djeca vide smrknute. Ako popuste kušnji i nakon toga uvide svoju pogrešku i pokaju se, oprostite im isto onako kao što želite da vama oprosti vaš nebeski Otac. Ljubazno ih poučite i vežite uz svoje srce. To je kritično vrijeme za djecu. Bit će opkoljena utjecajima koji će ih nastojati odvojiti od vas, kojima se morate oduprijeti. Naučite ih da vam se po-vjeravaju. Pustite ih da vam na uho šapnu svoje probleme i radosti. Ohrabrujući ih da to čine, spasit ćete ih od mnogih zamki koje je Sotona pripremio za njihove neiskusne noge. Ne postupajte sa svojom djecom samo strogo, zaboravljajući na svoje vlastito djetinjstvo i zaboravljajući da su ona samo djeca. Ne očekujte od njih da budu savršena ili da odmah postupaju kao odrasli muškarci i žene. Na taj ćete način zatvoriti vrata pristupa kojim biste možda mogli utjecati na njih i nagnat ćete ih da otvore vrata štetnim utjecajima, da drugi zatruju njihov mladi um prije nego što postanete svjesni opasnosti u kojoj se nalaze. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 334-337)SZC 243.4