Pavao je primio upute od Crkve

Mnogi misle da su za svjetlo i iskustvo odgovorni samo Kristu, neovisno o Njegovim priznatim sljedbenicima u svijetu. Ali Isus to osuđuje u svojem nauku i primjerima, u činjenicama koje nam je dao za pouku. Tu je Pavao, čovjek kojega je Krist trebao osposobiti za najvažniji posao, čovjek koji je bio Njegova izabrana posuda, doveden u izravnu vezu s Kristom; pa ipak, On ga ne poučava u istini. Zaustavlja ga u njegovoj namjeri i osvjedočuje da je u zabludi, a kad pita: “Što hoćeš da činim?” Spasitelj mu to ne kaže izravno, nego ga povezuje sa svojom Crkvom: oni će ti reći što moraš činiti. Isus je grešnikov prijatelj; Njegovo je srce uvijek otvoreno, uvijek ganuto ljudskom patnjom; On ima svu vlast na Nebu i na Zemlji. Ali On poštuje sredstva koja je odredio za prosvjećivanje i spašavanje ljudi. On upućuje Savla na Crkvu; time priznaje pravo koje joj je dodijelio da bude prijenosnik svjetla svijetu. Ona je Kristovo organizirano tijelo na Zemlji i od nas se zahtijeva da poštujemo Njegove naredbe. U Savlovom slučaju Ananija predstavlja Krista, a ujedno i Kristove propovjednike na Zemlji koji su postavljeni da postupaju umjesto Krista.SZC 302.2

U Pavlovom obraćenju nalazimo važna načela koja treba mo uvijek držati na umu. Otkupitelj svijeta ne odobrava iskustvo i postupanje u vjerskim stvarima neovisno o svojoj organiziranoj i priznatoj Crkvi tamo gdje ona postoji.SZC 302.3

Božji Sin se poistovjećuje sa službom i vlašću svoje osnovane Crkve. Njegovi blagoslovi trebaju doći preko oruđa koja je On odredio; tako povezuje čovjeka s kanalom preko kojeg dolaze Njegovi blagoslovi. Pavlova stroga savjesnost u proganjanju svetih nije ga učinila nevinim kad je postao svjestan svojeg okrutnog postupanja koje mu je Božji Duh otkrio. On treba početi učiti od učenika. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 3, 379-381)SZC 303.1

Kao Božji sinovi i kćeri, članovi Crkve morat će proći postupak discipliniranja kako bi mogli biti svjetlo svijetu. Bog neće muškarce i žene učiniti prijenosnicima svjetla ako su u tami i ostaju zadovoljni svojim stanjem i ne povežu se s Izvorom svjetla. Oni koji su svjesni svoje potrebe pa se posvete najdubljem razmišljanju i najozbiljnijoj ustrajnoj molitvi i djelovanju, primit će božansku pomoć. Svatko treba mnogo toga kod sebe zaboraviti, ali i naučiti. Moramo se otresti starih navika i običaja, a takve pogreške možemo ispraviti samo ako uložimo ozbiljan trud i potpuno prihvatimo istinu i njezina načela da bismo Božjom milošću izvojevali pobjedu. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 4, 443)SZC 303.2