57—Naš odnos prema građanskim vlastima i zakonima

Apostol je jasno pokazao kako se vjernici trebaju ponašati prema građanskim vlastima: “Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upraviteljima, jer ih on šalje da kažnjavaju one koji čine zlo, a pohvaljuju one koji čine dobro! Ovo je, naime, volja Božja: da čineći dobro ušutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi. Pokoravajte se kao slobodni, ali ne služeći se slobodom kao izgovorom za svoju zloću, nego kao sluge Božje! Sve poštujte, braću ljubite, Boga se bojte, kralja častite!” (1. Petrova 2,1317) (Djela apostolska , 329)SZC 395.1

Imamo ljude koji su nad nama postavljeni kao upravitelji i zakone koji upravljaju narodom. Da nema tih zakona, stanje svijeta bilo bi gore nego što je sada. Neki od tih zakona su dobri, drugi su loši. Loši se zakoni umnožavaju i mi ćemo se još naći u teškim situacijama. Ali Bog će osnažiti svoj narod da ostane čvrst i da živi u skladu s načelima Njegove Riječi. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 1, 181,182)SZC 395.2

Vidjela sam da je naša dužnost da se u svakom slučaju po-koravamo zakonima naše zemlje dok ne dođu u sukob s višim Zakonom koji je Bog izgovorio jasnim glasom sa Sinaja, a nakon toga ga upisao u kamen vlastitim prstom. “Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.” Onaj tko ima Božji zakon upisan u srcu poslušat će Boga a ne ljude, i prije će biti neposlušan svim ljudima nego i najmanje odstupiti od Božje zapovijedi. Božji narod, poučen nadahnućem istine i vođen dobrom savješću da živi po svakoj Božjoj riječi, uzet će Njegov Zakon napisan u svojem srcu kao jedini autoritet koji će priznati ili poslušati. Mudrost i autoritet božanskog Zakona na prvome su mjestu. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 1, 315)SZC 395.3

Vlast pod kojom je Isus živio bila je izopačena i okrutna; na svakom koraku govorilo se o zloupotrebama - otimačini, nesnošljivosti i tlačiteljskoj okrutnosti. Ipak, Spasitelj nije pokušao izvršiti nikakve društvene reforme. On nije napadao nikakve nacionalne zloupotrebe niti osuđivao neprijateljske narode. Nije se miješao u vlast ili upravljanje onih koji su bili na vlasti.SZC 396.1

Onaj koji je bio naš primjer držao se daleko od zemaljskih vlasti. Ne zato što je bio ravnodušan prema ljudskim nevoljama, nego zato što se lijek nije nalazio samo u ljudskim i vanjskim mjerama. Da bi bilo djelotvorno, liječenje mora obuhvatiti svakog pojedinca i mora obnoviti srce. (Isusov život , 417)SZC 396.2

Od Krista se uvijek iznova tražilo da odlučuje o pravnim ili političkim pitanjima, ali se On nije miješao u prolazne stvari. Krist je u našem svijetu stajao kao Glava velikog duhovnog kraljevstva koje je došao osnovati - kraljevstva pravednosti. U svojem poučavanju iznosio je oplemenjujuća, posvećujuća načela koja upravljaju ovim kraljevstvom. On je pokazao da su pravda, milost i ljubav vladajuće sile u Jahvinom kraljevstvu. (Testimonies for the Church , sv. 9, 218)SZC 396.3

Kad su k Njemu došli uhode, s prividnom iskrenošću, kao da žele znati što je njihova dužnost, upitali su: “Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš. Ne gledaš tko je tko, nego prema istini učiš putu Božjemu. Je li nam dopušteno dati caru porez ili nije?”SZC 396.4

Kristov odgovor nije bio izbjegavanje, već pravičan odgovor na pitanje. Držeći u svojoj ruci rimski kovani novac na kojem je bilo utisnuto ime i carev lik, izjavio je da trebaju dati potporu rimskoj sili budući da žive pod njezinom zaštitom, sve dok se to ne sukobi s uzvišenijom obvezom.SZC 396.5

Kad su farizeji čuli Kristov odgovor, “oni mu se zadive”. On je ukorio njihovo licemjerje i uobraženost i tako je uspostavio veliko načelo, načelo koje jasno određuje granice čovjekovih obveza prema građanskim vlastima i njegovu dužnost prema Bogu. (Isusov život , 494,495)SZC 396.6