Ispravno raspolaganje imetkom
Dok su zdravog uma i dobrog prosuđivanja, roditelji trebaju uz molitvu i promišljanje, kao i uz pomoć sposobnih savjetnika koji imaju iskustva u istini i poznavanju božanske volje, odrediti što će biti s njihovom imovinom.SZC 348.1
Ako imaju djecu koja su u nevolji ili se bore s neimaštinom, a koja će mudro koristiti sredstva, trebaju ih uzeti u obzir. Ali ako imaju djecu koja ne vjeruju, koja imaju obilje u ovome svijetu i koja služe svijetu, griješe protiv Gospodina koji ih je proglasio svojim upraviteljima ako sredstva stave u njihove ruke samo zato što su njihova djeca. Božje zahtjeve ne treba uzimati olako.SZC 348.2
Osim toga treba biti jasno da roditelje, nakon što su sastavili oporuku, to ne sprečava da dok su živi daju sredstva za Božje djelo. To trebaju činiti. Na ovaj način imat će zadovoljstvo ovdje, a nagradu poslije ako se riješe viška sredstava dok su živi. Oni trebaju učiniti svoj dio za napredak Božjeg djela. Trebaju koristiti sredstva koja im je Gospodar posudio za posao koji je potrebno obaviti u Njegovom vinogradu. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 3, 108,109)SZC 348.3
Oni koji Božjoj riznici uskraćuju sredstva i gomilaju ih za svoju djecu, izlažu opasnosti duhovnost svoje djece. Oni svoj imetak, koji je kamen spoticanja za njih same, stavljaju na put svojoj djeci da se spotaknu o njega na svoju propast. Mnogi čine veliku pogrešku kad se radi o stvarima u ovom životu. Oni štede, uskraćuju sebi i drugima dobro koje bi mogli steći pravilnom upotrebom sredstava koja im je Bog posudio pa postaju sebični i pohlepni. Oni zanemaruju svoje duhovne interese i kržljaju u svojem vjerskom razvoju, i to sve zbog gomilanja bogatstva koje ne mogu upotrijebiti. Svoj imetak ostavljaju djeci, a u devet od deset slučajeva on je čak i veće prokletstvo za njihove nasljednike nego što je bio za njih same. Budući da se oslanjaju na imetak svojih roditelja, djeca često ne uspijevaju u ovom životu, a uglavnom potpuno promaše budući.SZC 348.4
Najbolje nasljedstvo koje roditelji mogu predati djeci jest poznavanje nekog korisnog rada i primjer života obilježenog nesebičnim dobročinstvom. Takvim životom pokazuju pravu vrijednost novca, da se on cijeni samo prema dobru koje će ostvariti u zadovoljavanju vlastitih potreba i potreba drugih, kao i za napredak Božjeg djela. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 3, 350,351)SZC 349.1